Listopadno stablo.
Kora je kod starijih stabala tamnosmeđa, uzdužno raspucana, na izbojcima s dugim, jakim, tamnosmeđim trnovima.
Listovi su parno perasti, listići eliptični, sitni, oko 2-3 cm dugi, svijetlozeleni, ujesen zlatnožuti, sastavljeni od 15-30 lisaka.
Cvjetovi su zelenkasti, sitni, tvore 5-7 cm dugačke grozdiće.
Plod je izrazito duga mahuna, 30-40 cm, sabljasto savijena, crvenosmeđa, sjajna i gola, ostaje na stablu i preko zime.
Prirodno je rasprostranjeno na području središnje Sjeverne Amerike, u Europu je u nesen u 17. stoljeću. Pogodna je za uzgoj u velikim dvorištima i gradskim parkovima, pogotovo kako je otporna na onečišćenje zraka.
Jeste li znali…
Iznimno je otporna na zagađenost zraka, a ima sposobnost korištenja bakterija za apsorbiranje dušika iz zemlje. Vjeruje se da je od granja i trnja ove vrste napravljena kruna kojom je okrunjen Isus. Relativno je kratkog vijeka, u prosjeku žive oko 120 godina, no brzo raste. Ime vrste triacanthos potječe od riječi tria (tri) i akantha (trn), tri trna koja se nalaze na deblu stabla. Jestive su sjemenke, sirove ili kuhane. Drvo je gusto i teško, otporno na truljenje prilikom dodira s vodom te pogodno za izradu namještaja i drugo.