Listopadno stablo s jajastom krošnjom i deblom promjera do 2 m.
Kora je u mladih stabala srebrnastosiva i glatka, u starijih tamnosiva i uzdužno izbrazdana.
Listovi su izmjenični, trokutasto-jajasti do gotovo okruglasti, srcasti, grubo pilasta ruba, šiljasta vrha, s lica tamnozeleni i većinom goli, s naličja bijelo pusteni. Peteljka lista je 2-4 cm duga, pustena.
Cvjetovi su žućkasto bijeli s žućkastozelenim lapovima, po 2-10 cvjetova je skupljeno u račvaste cvatove čija je stapka prirasla za veliki kožasti zalistak. Zalistak je sjedeći (bez peteljke).
Plod je jajasto kuglasti oraščić 8-10 mm dug.
Raširena je u jugoistočnoj Europi i sjeverozapadu Male Azije. Ova vrsta često se uzgaja po parkovima i gradskim ulicama, osobito je ima u Slavoniji, a po njima je poznat i grad Travnik. U Hrvatskoj je najviše ima na području Bilogore, koja je najvjerojatnije po ovoj lipi dobila narodno ime.
Jeste li znali…
Lipa je odlična medonosna biljka, pčele ju rado posjećuju i sakupljaju nektar i pelud. Slično ostalim lipama ljekovita je i opojnog mirisa, ali za bumbare toksična zbog šećera manoze kojeg ne mogu probaviti. Kod starih Slovena lipa je bila sveto drvo i za nju se smatralo da donosi radost u kuću. Grada Leipzig u Njemačkoj dobio je ime kao mjesto u blizini Lipa (1015.).