Zimzeleno stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Naraste do 30 metara visine, tvoreći uspravno i vitko deblo, te usku, piramidalnu krošnju. Deblo je promjera do 60 cm.
Kora je tanka, crvenosmeđa te se ljušti u većim nepravilnim ljuskama. Grane su tanke, donje su spuštene, srednje su horizontalne, a gornje su uperene prema visini.
Iglice su dugačke 1-2 cm, široke do 2 mm, na presjeku plosnate, tupog vrha te nisu bodljikave, gornja strana im je tamnozelena, na donjoj strani su izražene dvije bijele pruge.
Muški cvjetovi su svijetlocrveni, ženski češeri su u početku ljubičasti, kasnije tamnosmeđi, smolasti, viseći, dugački 5-7 cm, promjera 1-2 cm. Sjeme je okriljeno, obrnuto jajasto, tamnosmeđe ili crno, dozrijeva u listopadu iste godine. Cvate u svibnju.
Endem je koji raste na vrlo malom području zapadne i jugozapadne Srbije i u srednjoj Bosni, na mjestima između 400 do 1700 m nadmorske visine. Često se uzgaja kao dekorativno stablo u velikim dvorištima i parkovima.
Jeste li znali….
Otkrio ju je 1875. godine botaničar Josip Pančić (1814. – 1888.) u Srbiji na planini Tari. Latinsko ime roda Picea potječe od riječi pix (smola), čime se ukazuje na lučenje smole određenih vrsta.
Otporna je na mraz, na veliku sušu i na gradska onečišćenja (prašina, ispušni plinovi). Sporog je rasta.