Listopadno stablo razgranate, guste krošnje.
Kora je tanka, glatka, slabo ispucala, svijetlosiva.
Listovi su oko s 10-15 pari bočnih žila, peteljka s gornje strane često crvenkasta, postrane žile jasno izražene. Jajasti su, dvostruko napiljeni, hrapavi, ujesen zlatnožute boje. Postrane žile prema rubu lista su nerazgranjene.
Muški cvjetovi su okruglaste, viseće, rastresite, 4-6 cm duge rese. Ženski cvjetovi su u okruglastim, visećim, do 2 cm dugim resama.
Plod je jedno sjemena, bočno smještena orašica, 5-10 mm duga, svjetlozelena, kasnije sivosmeđa, gola, sa 7-11 uzdužnih pruga, djelomično prekrivena trolapim plodnim priperkom, čije je srednji lap dug oko 3-4 cm, plodovi vise u izduženim gustim, do 15 cm dugim plodnim skupinama.
Obični grab rasprostranjen je na području južne i srednje Europe te jugozapadne Azije. Raste na bogatim, rahlim, dubokim i plodnim tlima, srednje vlažnim do jako vlažnim, premda nikad stalno poplavljenim mjestima, od nizina do 1000 nadmorske visine. Odgovaraju mu sjenovita područja te ga se može naći u šumama gdje raste u zajednici s drugim drvećem.
Jeste li znali…
Rijetko doživi više od 100 godina. Drvo graba tradicionalno se iskorištavalo za volovske jarmove i mesarske panjeve. Grabovi pripadaju u porodicu brezovki, zajedno s brezama i lijeskom jer su im i muški i ženski cvjetovi u obliku resa. Drvo je izvanrednih ogrijevnih vrijednosti. Zbog žilavog i čvrstog drveta upotrebljava se za izradu držalica za alat, izradu vretena i kalupa za izradu cipela, ali i za izradu ugljena.