Listopadno stablo pravilne, svijetle i valjkaste krošnje, s dugačkim i jakim granama i grančicama usmjerenim prema gore. Naziva se još i bijeli ili obični jasen.
Kora je na mladim granama glatka, zelenkastosiva, a kod starijih stabala odebljala, tamna, duboko uzdužno i plitko poprečno izbrazdana, siva do sivosmeđa.
Listovi su neparno perasti, na dugoj, pomalo užlijebljenoj peteljci, a sastoje se od 7-15 podjednako velikih (5-8 cm dugih) listića, koji su duguljasto ušiljeni i napiljeni, liske su sjedeće ili gotovo sjedeće, odozdo goli ili uz srednju žilu dlakavi, rub je narovašeno-pilasti (zupci su svinuti prema plojci.
Cvjetovi su skupljeni u guste, smećkaste metličaste cvatove.
Plod je perutka, 3-4 cm duga, oko 0,8 cm široka, na bazi većinom zaobljena, a na vrhu ušiljena ili tupa, sjajna i smeđa, sadrži jedno sjeme.
Prirodno je rasprostranjen na cijeloj sjevernoj polutci. Raste na dubokim, svježim, plodnim, vapnenačkim i glinenastim tla, staništa su mu obale rijeka i potoka, svijetle listopadne šume od nizina do 1500 m nadmorske visine. Sadi se kao ukrasno stablo u vrtovima, parkovima i perivojima, kao pojedinačni primjerci, u grupama ili u drvoredima.
Jeste li znali…
Jasen je jedno od najvećih europskih stabala, a njegovo bijelo drvo se rabi kada se traži velika čvrstoća i trajnost te osobito izdržljivost na udarce. Čak je i drveni okvir za automobil Morris Traveller 1960. bio napravljen od jasenovine. Za Grke je jasen bio simbol čvrstoće. Kod Južnih Slavena se jako poštuje jer ima veliku spasonosnu snagu. Vjerovanje je da na njegove grane vole sjedati vile jer vragovi na jasen ne mogu. Upotrebljavaju ga pri vračanju, ali i kao lijek protiv mnogih bolesti.