Listopadno stablo promjera 40-60 cm, zaobljene krošnje s visećim, rahlim granama.
Kora je u mladosti bijela, ljušti se u horizontalnim trakama, a kod starijih stabala je u donjem dijelu crna i duboko ispucala.
Listovi su goli, trokutasti ili rombični, u početku malo ljepljivi, dvostruko pilasto nazubljeni, s 6-9 pari bočnih žila. Peteljka lista je gola, 2-3 cm duga.
Muški cvjetovi su u sjedećim, 4-6 cm dugim resama, a ženski u resama s drškom, duge oko 2 cm, cvate istovremeno s listanjem.
Plod je u plodnim visećim resama, koje su na dugoj tankoj peteljci, smeđe boje, oko 2 mm dug oraščić.
Rasprostranjena je u zapadnoj, sjevernoj i južnoj Europi te u dijelovima Azije. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama, kod nas negdje tvori i gotovo čiste sastojine zbog kojih su mjesta dobila ime (Brezova kosa kod Moslavačke gore, Brezovo polje kod Psunja, Brezovačko polje kod Plitvica). Nalazimo je od brežuljkastog pojasa do 1900 m nadmorske visine, na svježim, pjeskovitim, glinenastim i kamenitim, kiselim tlima siromašnim hranjivim tvarima.
Jeste li znali…
Kora breze može biti od snježno bijele do crvenkastosmeđe boje. Breza je sposobna podnijeti jaku hladnoću, kao i duga razdoblja suše i bila je jedna od prvih vrsta koja je naselila sjevernu Europu nakon zadnjeg ledenog doba prije 12.000 godina. U službenoj fitoterapiji danas se koriste listovi koji djeluju kao snažan diuretik i antiseptik.