Obična jela ( Abies alba)
Vazdazeleno stablo promjera i preko 2 metra. Krošnja je piramidalna ili valjkasta, u starosti je pri vrhu zaravnjena (kao odsječena).
Kora je na mlađim stablima sivkasta, glatka, u starijoj dobi potamni i ispuca uzduž i poprijeko.
Listovi (iglice) su plosnate, na licu tamnozelene i sjajne, na naličju sa 2 uzdužne bjelkaste pruge. Većinom su češljasto ili zavojito raspoređene, na vrhu uzubljene, pri osnovi sužene.
Muški cvjetovi su žućkasti do žutosmeđi, kuglasti ili cilindrični, u pazušcima iglica pri vrhu gornjih grana. Ženski cvjetovi su blijedozeleni, duguljasto valjkasti, 2-10 cm dugi, uspravni, na kratkoj dršci.
Češeri su u mladosti zelenkasti, u doba zrenja zelenkastosmeđi, 10-20 cm dugi i promjera 3-5 cm, na granama stoje uspravno.
Raste je na području južne, srednje te u dijelu zapadne Europe.
Je ste li znali….
Jela je kod nas je uz bukvu i hrast lužnjak najzastupljenije šumsko stablo, često tvori i čiste jelove šume. Zbog svojih spuštenih grana i glatkih iglica prilagođena je životu u planinskim područjima gdje ima puno snježnih oborina. Životni vijek jele iznosi više od 600 godina.
Drvo jele mekano je i lako za obradu te se koristi za izradu namještaja. Jela obilno praši pelud no kako je siromašan bjelančevinama pčele ga slabo sakupljaju. Zato sakupljaju velike količine medljike – medne rose koja nastaje izlučevinama biljnih ušiju, te dosta propolisa.
Mlade iglice sakupljene u zimi u rano proljeće bogate su vitaminom C, može ih se koristiti kao čaj, najbolje svježe sakupljene. Unutrašnji dio kore drva (kambij) je jestiv, može ga se osušiti i samljeti te koristiti kao dodatak brašnu. Od iglica se destilacijom vodenom parom proizvodi eterično ulje koje se koristi u inhalacijama za dišne tegobe ili lokalnim tretiranjem kod bolnih mišića.
Tisa (Taxus baccata)
Vazdazeleni grm ili srednje visoko drvo sa širokom piramidalnom krošnjom i nepravilnim deblom.
Kora je tanka, crvenosmeđa, na mlađim izbojcima glatka, u starijoj dobi po dužini raspucana i ljušti se u vidu listića i traka.
Iglice su većinom češljasto raspoređene, pri osnovi sužene kao u peteljku koja je produžena niz sam izbojak, s naglo ušiljenim vrhom, spljoštene su i mekane, gore tamno zelene, dolje blijede, s dvije blijedozelene pruge.
Muški cvjetovi su pojedinačni, loptasti, u pazuhu iglica, na kratkoj peteljci, ženski su pojedinačni, gusto pokriveni ljuskama.
Sjeme je sjajno, tvrdo, tamnosmeđe, jajasto, malo spljošteno, dugo 0,5 -0,8 cm, široko do 0,5 cm, u doba zrelosti obavijeno mesnatim vrčastim omotačem crvene boje koje se naziva arilus.
Prirodno je rasprostranjena na području nižeg dijela Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama u područjima listopadnih ili zimzelenih šuma brdskog i planinskog pojasa do 1700 m nadmorske visine. Staništa su joj glinenasta tla, sjenovita područja s visokom vlažnoću zraka i blažih zima.
Jeste li znali….
Svi dijelovi biljke otrovni su, jestiva je jedino sočna crvena opna (bez sjemenke!). Iglice i sjemenke vrlo su otrovne, sadrže alkaloid toksin koji izazivaju jako povraćanje, proljev, oštećenje bubrega i djeluju paralitički na srednji živčani sustav. U prošlosti su se koristili za trovanje vrška koplja i strijela, a uvarci grančica koristili su za uzrokovanje pobačaja. Drvo je elastično, tvrdo i trajno. Ne napadaju ga kukci, otporno je te se oduvijek upotrebljavalo za gradnju. Doživi vrlo veliku starost čak i više od 1.000 godina. Prema vjerovanjima Južnih Slavena ona je sretno drvo i simbol vječnog života. Od nje bježe đavoli, vještice i more tako da se u Hrvata i drugih Slavena komadići tisova drveta ušivaju djetetu u neke dijelove odjeće ili se stavljaju u kolijevku.
Javor klen (Acer campestre)
Listopadno stablo čije deblo doseže promjer do 60 cm, a često izgleda i kao malo veći grm.
Kora je svijetlosiva, hrapava, ljušti se mrežasto te je oko 1 cm debela.
Listovi su nasuprotni, jednostavni, na 3-4 cm dugoj peteljci, trorežnjasti ili peterorežnjasti, srednji režanj je trostruko režnjast, na rubu cjeloviti ili plitko nazubljeni, srcaste ili okruglaste osnove. Kožasti su i goli, na licu tamnozeleni i sjajni, na naličju modrozeleni, a u uglovima žila maljavi. Peteljke su dlakave.
Cvjetovi su zelenkasti do žućkastozeleni, sitni i neugledni, na 3-5 cm dugim stapkama, njih 15-20 skupljeno u početku u uspravne, kasnije u viseće gronjaste cvatove.
Plod je krilati pucavac, koji se u zrelom stanju raspada u 2 perutke, okrugao, a krilca su 2-3 cm duga, često se preklapaju i imaju crvenu boju. Krila ploda su vodoravna.
Prirodno je rasprostranjen na području srednje, zapadne i južne Europe, jugozapadne Azije te sjeverne Afrike, od nizinskog do brdskog područja. Kod nas je klen najčešća vrsta javora, raste u listopadnim i mješovitim šumama, često ga se može naći u šumama običnog graba, hrasta lužnjaka i bukve, na rubovima šuma, duž živica.
Jeste li znali…
Proljetni pupovi i listovi javora jestivi su i slatkasti. Ova vrsta javora uspijeva i na odlagalištima otpada. Kod Južnih Slavena postoji vjerovanje da se ispod drveta klena sastaju demoni koji izazivaju bolest kod ljudi. Kad demon bolesti napadne nekoga, seoska vračara odnese pod drvo klena malu pogaču, čašu vina i malo vode da pokrene demona kako bi napustio bolesnika. Od njegova drveta izrađuju se lule i zdjele. Krošnja klena ujesen svojim lišćem oboji šumu zlatnožutom bojom.
Obična smreka (Picea abies)
Vazdazeleno stablo ravnog debla do 1 m promjera, kupolaste i široke ili stubaste krošnje. Grane su pršljenasto raspoređene i većinom sabljasto zakrivljene.
Kora je na mladim stablima glatka, sivozelena, u starosti mrkocrvene boje, raspucana u obliku okruglastih ljusaka.
Iglice su ravnomjerno spiralno raspoređene, većinom uperene na sve strane, rombičnog poprečnog presjeka, pri vrhu ušiljene, imaju 4 bijele pruge duž sve 4 strane (ponekad slabo izražene).
Muški cvjetovi su u obliku sitnih češera, crvenkasti. Ženski češeri su u početku uspravni, poslije oplođivanja savija se prema dolje, purpurnocrveni.
Češeri su viseći, prije sazrijevanja pretežno zeleni ili crveni, u stadiju zrenja smeđi, do 18 cm dugi i oko 4 cm u promjeru.
Rasprostranjena je u sjevernoj Europi, te na brdskim i planinskim područjima srednje i južne Europe.
Smreka je vrsta koja prirodno dolazi u raznim stanišnim uvjetima diljem Europe i do 1.500 m nadmorske visine.
Jeste li znali…
Zbog rezonantnih svojstava upotrebljava se za izradu violina i gudačkih instrumenata. Stradivarijeve su violine izrađene od smreke vrlo uskih godova. Koristi se često i za izradu namještaja zbog lijepih godova i visokog stupnja glatkoće u obradi. Zanimljivo je spomenuti da je, iako se često kaže da »kitimo bor«, upravo smreka najčešće božićno drvce.
Mlade iglice bogate su vitaminom C (250-300 mg%), može ih se konzumirati kao zdravu proljetnu grickalicu, koristiti za pripremanje čaja ili izradu sirupa. Smola se može žvakati kao žvakaća guma. Jestiv i unutrašnji dio kore (kambij) koji se može osušiti i samljeti te koristiti kao dodatak brašnu. U izradi košnica smatra se najkvalitetnijim drvom.
Obični grab (Carpinus betlus)
Listopadno stablo razgranate, guste krošnje.
Kora je tanka, glatka, slabo ispucala, svijetlosiva.
Listovi su oko s 10-15 pari bočnih žila, peteljka s gornje strane često crvenkasta, postrane žile jasno izražene. Jajasti su, dvostruko napiljeni, hrapavi, ujesen zlatnožute boje. Postrane žile prema rubu lista su nerazgranjene.
Muški cvjetovi su okruglaste, viseće, rastresite, 4-6 cm duge rese. Ženski cvjetovi su u okruglastim, visećim, do 2 cm dugim resama.
Plod je jedno sjemena, bočno smještena orašica, 5-10 mm duga, svjetlozelena, kasnije sivosmeđa, gola, sa 7-11 uzdužnih pruga, djelomično prekrivena trolapim plodnim priperkom, čije je srednji lap dug oko 3-4 cm, plodovi vise u izduženim gustim, do 15 cm dugim plodnim skupinama.
Obični grab rasprostranjen je na području južne i srednje Europe te jugozapadne Azije. Raste na bogatim, rahlim, dubokim i plodnim tlima, srednje vlažnim do jako vlažnim, premda nikad stalno poplavljenim mjestima, od nizina do 1000 nadmorske visine. Odgovaraju mu sjenovita područja te ga se može naći u šumama gdje raste u zajednici s drugim drvećem.
Jeste li znali…
Rijetko doživi više od 100 godina. Drvo graba tradicionalno se iskorištavalo za volovske jarmove i mesarske panjeve. Grabovi pripadaju u porodicu brezovki, zajedno s brezama i lijeskom jer su im i muški i ženski cvjetovi u obliku resa. Drvo je izvanrednih ogrijevnih vrijednosti. Zbog žilavog i čvrstog drveta upotrebljava se za izradu držalica za alat, izradu vretena i kalupa za izradu cipela, ali i za izradu ugljena.
Obična breza (Betula pendula)
Listopadno stablo promjera 40-60 cm, zaobljene krošnje s visećim, rahlim granama.
Kora je u mladosti bijela, ljušti se u horizontalnim trakama, a kod starijih stabala je u donjem dijelu crna i duboko ispucala.
Listovi su goli, trokutasti ili rombični, u početku malo ljepljivi, dvostruko pilasto nazubljeni, s 6-9 pari bočnih žila. Peteljka lista je gola, 2-3 cm duga.
Muški cvjetovi su u sjedećim, 4-6 cm dugim resama, a ženski u resama s drškom, duge oko 2 cm, cvate istovremeno s listanjem.
Plod je u plodnim visećim resama, koje su na dugoj tankoj peteljci, smeđe boje, oko 2 mm dug oraščić.
Rasprostranjena je u zapadnoj, sjevernoj i južnoj Europi te u dijelovima Azije. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama, kod nas negdje tvori i gotovo čiste sastojine zbog kojih su mjesta dobila ime (Brezova kosa kod Moslavačke gore, Brezovo polje kod Psunja, Brezovačko polje kod Plitvica). Nalazimo je od brežuljkastog pojasa do 1900 m nadmorske visine, na svježim, pjeskovitim, glinenastim i kamenitim, kiselim tlima siromašnim hranjivim tvarima.
Jeste li znali…
Kora breze može biti od snježno bijele do crvenkastosmeđe boje. Breza je sposobna podnijeti jaku hladnoću, kao i duga razdoblja suše i bila je jedna od prvih vrsta koja je naselila sjevernu Europu nakon zadnjeg ledenog doba prije 12.000 godina. U službenoj fitoterapiji danas se koriste listovi koji djeluju kao snažan diuretik i antiseptik.
Katalpa (Catalpa bignonioides)
Listopadno stablo okruglaste i široke krošnje, krivudava debla i grana se vrlo nisko.
Kora debla je tanka, uzdužno ispucala ili je slabo ljuskasta.
Listovi su nasuprotni, jednostavni, široko jajasti, pri vrhu naglo ušiljeni, pri osnovi srcasti, cijelog ruba, valoviti, a ponekad s jednim ili dva manja bočna režnja, na licu goli, na naličju gusto dlakavi, peteljka do 16 cm duga.
Cvjetovi su krupni, bijeli te tvore 20-25 cm uspravne metličaste cvatove.
Plodovi su okrugle viseće 15-35 cm duge i oko 10 mm široke kožaste, suhe, smeđe čahure.
Porijeklom je iz Sjeverne Amerike. Kod nas se često uzgaja kao ukrasno drvo u parkovima i na drugim gradskim površinama.
Jeste li znali…
Englesko ime ove vrste u prijevodu znači indijanski grah, zbog Indijanaca koji su sušili i bojali njezine sjemenke te ih nosili kao nakit. Listovi su joj neugodna mirisa kada se protrljaju. Ova vrsta u svom kraju zadnja cvate, sredinom ljeta. Američke vrste roda Catalpa imaju bijele, dok Azijske vrste imaju žute cvjetove. Naziv roda Catalpa dolazi od kutuhlpa što je naziv Sjevernoameričkih indijanaca za stablo. Zbog izgleda koji podsjećaju na duguljaste cigare, katalpa je još poznata i pod nazivom cigaraš.
Malolisna lipa (Tilia cordata)
Listopadno stablo široke i gusto razgranjene krošnje.
Kora je kod mladih primjeraka glatka, zelenkastosmeđa, kod starijih stabala do 2 cm debela, duboko uzdužno izbrazdana, crvenkastosiva.
Listovi su na licu goli, tamnozeleni, na naličju svijetlozeleni i s čupercima svijetlorđastih dlačica u uglovima lisnih žila, oštro nazubljeni, peteljka je 2-4 cm duga.
Cvjetovi su žućkastozeleni, 5-7 u paštitastom cvatu, koji je svojom drškom prirastao za krilati zalistak i ima izraženu dršku.
Plod je višesjemeni okruglasti oraščić, izvana pahuljast, bez rebara, slabo bradavičast.
Malolisna lipa javlja se u prirodi u većini Europe i sjeverozapadne Azije. U Hrvatskoj je česta u šumama te u parkovima i vrtovima.
Jeste li znali…
Ova medonosna vrsta se smatra jednom od najljekovitijih biljaka, a nekad je bila glavno drvo starih Slavena koji su je smatrali svetim drvetom. Unutarnja kora se tradicionalno rabila za izradu užadi i lika za vezanje loze. Za neke primjerke se smatra da su stari i više od 2.000 godina. Lipa je simbol prijateljstva, nježnosti, vjernosti i žene, a mjesec lipanj svoj je naziv dobio po vremenu cvatnje lipa. Njezino meko drvo pogodno je za izradu kipova i rezbarija. Stari Slaveni smatrali su da grom u lipu nikada ne udara te im je bila simbol svetog stabla.
Hrast lužnjak (Qurcus robur)
Listopadno stablo sa širokom krošnjom, vrlo jakim i debelim granama.
Kora je smeđa do tamnosiva, izrazito mrežasto izbrazdana i plitko raspucana, u mladosti glatka, kasnije uzdužno ispucala, u starosti debela.
Listovi su na debelim, golim, poluokruglim, 0,2-1 cm dugim peteljkama, pri osnovi nesimetrični, okruglasti ili ušati, s 5-7, ponekad 8 nejednakih režnjeva, s naličja u početku narijetko dlakavi, kasnije goli.
Muški cvjetovi u 2 – 5 cm dugim resama, ženski su pojedinačni ili u grupicama do 5.
Plod je žir, gladak, dug 1,5-5 cm, s površinskim tamnim uzdužnim prugama, svijetlosmeđ ili žućkast, viri iz kupole ½ do 2/3 dužine žira, visi na 2-3 cm dugoj peteljci.
Rasprostranjeno je stablo u gotovo cijeloj Europi, a nalazi se još na području Kavkaza i Male Azije. Odgovaraju mu duboka i plodna, vlažna tla bogata vapnencem. Kod nas često raste u Slavoniji, Posavini i sl. gdje često tvori i čiste lužnjakove šume.
Jeste li znali…
Kaže se da 100 godina raste, 100 godina živi i 100 godina umire. To je dugovječna vrsta, a zabilježeni su mnogi veterani stariji i od 1.500 godina. Simbol je snage, što se na latinskom označuje riječju robur, a koja označava i fizičku i moralnu snagu. Zauzimao je vjerojatno najvažnije mjesto u vjerovanjima ljudi u staroj Europi. Kao i kitnjak ima upotrebnu vrijednost za drvo i žir, a najcjenjenije je drvo poznato i kao slavonska hrastovina. Žirevi se mogu pržiti i mljeti te se koriste kao zamjenska kava, ili se melju i koriste kao dodatak brašnu ili varivima da ih zgusnu. U parku Maksimir nalazi se „Dedek“. Hrast lužnjak star preko 650 godina.
Javor mliječ (Acer plataonoides)
Listopadno stablo, guste, izdužene, jajaste krošnje i ravnog debla.
Kora je oko 1 cm debela, tamnosmeđa s brojnim sitnim i plitkim, uzdužnim, mrežastim brazdama i ne ljušti se.
Listovi su na 4-21 cm dugim, tankim, najčešće crvenim peteljkama. Lisna plojka je s obje strane svijetlozelena, gola ili je duž žila na donjoj strani fino maljava. Peteljke listova su gole, režnjevi su zupčavi (zupci su ušiljeni).
Cvjetovi su žutozeleni i dolaze u uspravnim cvatovima, cvate prije listanja.
Plod je krilati pucavac, koji se u zrelom stanju raspada u 2 perutke, a čija su krila postavljena pod tupim kutom od 180º.
Prirodno je rasprostranjen u većem središnjem dijelu Europe, od Francuske na zapadu, sve do zapadne i jugozapadne Azije. Raste pojedinačno ili u malim skupinama na vlažnim, rahlim, bogatim bazičnim, vapnenastim tlima listopadnih šuma, u nizinskom i brdskom području. Sadi se kao ukrasna biljka u parkovima i nasadima zbog guste krošnje.
Jeste li znali…
Zbog lijepog lišća koje se prije opadanja oboji žarkocrvenom bojom omiljeno je drvo za aleje i parkove te su uzgojem nastali brojni oblici. Iz prekinutih peteljki i lista curi bijeli mliječni sok, pa otud i narodni naziv mliječ ili mleč. Javori su vrste koje se najčešće spominju u narodnim pjesmama i poeziji. Koristi se za izradu muzičkih instrumenata poput klavira, kundaka za puške te u stolarstvu zato što se lako polira i ima lijepu teksturu. Medonosna je biljka, najmedonosnija od svih javora. Prinos je oko 200 kg meda na 1 ha čistog zasada.
Obični orah (Juglans regia)
Zimzeleno stablo debla do 1, ponekad i 2 m promjera, rijetke, široko ovalne do okruglaste krošnje.
Kora je tamnosiva, do 2 cm debela, u početku glatka, kasnije uzduž raspucana.
List je neparno perasti, s 5-9 listića, naizmjenični, sjajnozeleni, 5-13 (18) cm dugi i do 5 cm široki, listići su gotovo cjelovit, vršni je dio nešto duži i na dužoj peteljci.
Plod je koštunica, 3- 5 cm velika koja je u početku zelena i na površini glatka, u zrelom stanju smeđe boje.
Prirodno raste na planinskom području središnje i Male Azije, na svijetlim staništima u miješanim listopadnim šumama.
Jeste li znali…
Otporan je na gradska onečišćenja, brzo raste a može živjeti do 400 godina. Poznato je kako uz orah ne vole rasti druge biljke. Mladi listovi imaju jak miris i odbijaju mnoge štetnike, čak i kod drugih voćnih vrsta u blizini oraha. Od nedozrelih plodova ubranih u lipnju izrađuje se macerat kojim se koža maže prije sunčanja kako bi dobila lijepu, preplanulu boju. Orahovo drvo zbog trajnosti, tvrdoće i elastičnosti odlične je kvalitete te se koristi za izradu pokućstva, parketa i sl.
Američki tulipanovac (Lilodenron tulipifera)
Listopadno stablo, promjera debla oko 2 m.
Kora je svijetlosiva, a kod starijih primjeraka ima nepravilne plitke uzdužne brazde.
Listovi su naizmjenični, jednostavni, svijetlozeleni, četverorežnjasti, s ušiljenim i gore okrenutim vrhovima režnjeva, lisna peteljka duga, izgledaju kao da im je odsječen vrh, vidljivo prožeti brojnim žilicama.
Cvjetovi su krupni, promjera 10-15 cm, žutozeleni, a pri dnu latica narančaste boje.
Plod je uspravan, dugačak 6-8 cm.
Prirodno raste na području istočne Sjeverne Amerike, no širom svijeta uzgaja kao dekorativno stablo.
Jeste li znali…
Dobra je kao medonosna biljka, pčelama daje nektar. U Sjevernoj Americi smatra se dobrim stablom za gljivare jer se podno njih relativno često mogu naći smrčci (Morchella rufobrunnea). Živi i više od 300 godina, cvate nakon 15 godina. Latinsko ime roda Liriodendron grčka je složenica od riječi leirion (ljiljan) i dendron (stablo) te znači stablo ljiljana. Unutrašnji dio kore koriste se u medicini za stimuliranje srca. Korijen se koristi za poboljšanje piva od smreke, limunastog je okusa. Drvo je cijenjeno i pogodno za upotrebu, lako se obrađuje. Koristi se za izradu glazbenih instrumenata, za olovke i šibice.
Likvidambar (Liquidambar styraciflua)
Listopadno stablo, promjer debla do 1 m, pravilne, široko piramidalne, razgranata krošnje. Na granama se nalaze rebraste plutaste tvorevine.
Listovi su prstasto režnjasti, s 3-7 nazubljenih režnjeva, na licu tamnozelena, sjajna, na naličju mat, u osnovi srcasto urezana, peteljka 6-12 cm duga.
Muški cvjetovi su u glavicama koje formiraju grozdove, ženski su na tankim peteljkama u glavičastim nakupinama.
Plodovi su oko 3 cm široki, vise na dugim i tankim peteljkama.
Likvidambar prirodno raste na području Sjeverne i Srednje Amerike a u Europi se od 1681. godine uzgaja kao ukrasno stablo, kada ga je donio engleski prirodoslovac John Baptist Banister.
Jeste li znali…
Od kore koja se zareže sakuplja se smola. Može se žvakati kao prirodna žvakaća guma a u narodnoj medicini stari indijanci koristili su je za liječenje kašlja, bolesti desni i dr. Drvo je tvrdo i ima primjenu u izradi namještaja, podova i drugih stvari. Stablo s plodovima izgleda vrlo dekorativno, kao da je okićeno božićnim kuglicama, a također i u jesen kada listovi poprime žarko crvenu boju.
Javorolisna platana (Platanus acerifolia)
Listopadno stablo snažnog debla, široke, nepravilno razvijena, rijetke krošnje.
Kora je glatka, bjeličastosiva i tanka, a prošlogodišnji vanjski sloj neprekidno se ljušti u većim krpama, kod starijih stabala kora je u donjem dijelu dosta sitno ispucala.
Listovi su tanko kožasti, na dužoj peteljci koja je pri osnovici proširena šupljim dijelom u kojem se nalazi pupoljak, dlanasto režnjasti do urezani, s 3-5 većih režnjeva, na bazi okomito odrezani ili srcasto urezani.
Cvjetovi su u glavičastim cvatovima, na stapci su najviše dvije plodne glavice, muški zelene javljaju se u pazuhu listova. Ženski cvatovi su crveni i javljaju se vršno na izbojcima, pojedini cvjetići su vrlo sitni i neupadljivi.
Plodovi su jednosjemeni oraščići promjera oko 2 mm, pri osnovi s čuperkom dlaka koje ne strše izvan skupne plodne glavice promjera oko 3 cm.
Javorolisna platana najčešća je vrsta kod nas i u cijeloj Europi, često se sadi kao ukrasno stablo u parkovima ili drvoredima uzduž ulica. Prepoznatljiva je zbog lista koji je vrlo sličan javorovom te je tako i dobila ime.
Jeste li znali…
Zbog svoje otpornosti, sposobnosti podnošenja zagađenog zraka i žestokog obrezivanja najčešća je uzgojna vrsta platane i uobičajen prizor u velegradovima širom svijeta. Nastala je križanjem između američke i azijske platane. Stablo platane pruža grane u visinu i širinu i postalo je slikom dobrotvornosti, čvrstoće karaktera i ćudoredne nadmoćnosti. Otporne su na hladne temperature i mogu živjeti vrlo dugo.
Divlji kesten (Aesculus hippocastanum)
Listopadno stablo, široko razgranate okruglaste guste krošnje, debla promjera do 1 m.
Kora je oko 1 cm debela, na mlađim izbojcima glatka, sivkastosmeđa, a na starijim stablima crvenkastosiva, sitno ispuca i ljušti se u tankim ljuskama.
Listovi su dlanoliko sastavljeni, nasuprotni, s 3-7 listića na zajedničkoj peteljci dugoj 15-20 cm, od njih je srednji najveći, a donja dva su najmanja.
Cvjetovi su bijeli s crvenim šarama u velikim uspravnim, piramidalnim cvatovima dugim 20-30 cm, cvate odmah poslije listanja.
Plod je u promjeru oko 6 cm, s vanjske strane s mekanim bodljama i dlakama, sjeme je krupno, okruglasto i nešto spljošteno.
Prirodno raste na području jugoistočne Europe, od nizinskog do brdskog područja. Često se i uzgaja kao ukrasno drvo u perivojima, u gradskim i šumskim parkovima.
Jeste li znali…
Iako se naziva divlji kesten, ovo je vrsta koju često nalazimo sađenu u drvoredima u gradovima, dok je pitomi kesten vrsta koja raste u našim šumama. Turci su ga upotrebljavali kao lijek za konje. Bijelo lagano drvo kestena je mnogo godina bilo korišteno za izradu kutija. Podrijetlom je iz Albanije i Grčke, a prvi put je unesen u Beč. Služio je za dobivanje tanina za štavljenje koža. Latinsko ime roda Aesculus potječe od riječi esca (jelo, hrana) jer plodovi služe kao hrana jelenu, srnu i drugim životinjama. Oralno uzimanje divljeg kestena je otrovno, simptomi su povraćanje, proljev, jakog povećanja zjenica i u težim slučajevima do gubitka svijesti.
Gorski javor (Acer pseudoplatanus)
Listopadno stablo dosta nepravilna i jaka debla.
Kora je oko 1 cm debela, u početku glatka, kasnije puca u obliku širokih, nepravilnih, tankih, crvenkastosmeđih ljuskastih ploča.
Listovi su peterorežnjasti, na dugačkoj peteljci, duguljasto-jajolikih, ušiljenih i pilastih rubova te ušiljenih režnjeva, na licu tamnozeleni, na naličju sivozeleni i goli, duž žila dlakavi.
Cvjetovi su žućkasto-zeleni, u visećim, do 10 cm dugim i razgranatim grozdovima. Skupljeni su u viseći produljeni grozd (cvat), više-manje gust.
Plod je krilati pucavac koji se u zrelom stanju raspada u 2 perutke, čija su krila postavljena u oštar kut.
Rasprostranjen je u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, u zapadnoj Aziji na Kavkazu i u sjevernim dijelovima Male Azije.
Jeste li znali…
Otporan je na gradska onečišćenja, brzog je rasta, živi do 500 godina. Na svijetu postoji više od 100 vrsta javora, a podnose i najjače vjetrove. Drvo se upotrebljava u stolariji i bijele je boje, te se koristi za izradu muzičkih instrumenata. Od posebne estetske vrijednosti je “ptičji javor” za izradu furnira s brojnim ikricama od izbojnih čvorova. U vjerovanjima kod Južnih Slavena postoje sveti izvori kraj kojih raste i sveti javor. Na takve izvore dolaze bolesnici i umivaju se vodom. Javor je u vezi s kultom pokojnika i predaka. Ljesovi se često izrađuju od javorova drveta zato što se vjeruje da ima apotropejsko djelovanje.
Trnovac ili Gledičija (Gleditsia triacanthos)
Listopadno stablo.
Kora je kod starijih stabala tamnosmeđa, uzdužno raspucana, na izbojcima s dugim, jakim, tamnosmeđim trnovima.
Listovi su parno perasti, listići eliptični, sitni, oko 2-3 cm dugi, svijetlozeleni, ujesen zlatnožuti, sastavljeni od 15-30 lisaka.
Cvjetovi su zelenkasti, sitni, tvore 5-7 cm dugačke grozdiće.
Plod je izrazito duga mahuna, 30-40 cm, sabljasto savijena, crvenosmeđa, sjajna i gola, ostaje na stablu i preko zime.
Prirodno je rasprostranjeno na području središnje Sjeverne Amerike, u Europu je u nesen u 17. stoljeću. Pogodna je za uzgoj u velikim dvorištima i gradskim parkovima, pogotovo kako je otporna na onečišćenje zraka.
Jeste li znali…
Iznimno je otporna na zagađenost zraka, a ima sposobnost korištenja bakterija za apsorbiranje dušika iz zemlje. Vjeruje se da je od granja i trnja ove vrste napravljena kruna kojom je okrunjen Isus. Relativno je kratkog vijeka, u prosjeku žive oko 120 godina, no brzo raste. Ime vrste triacanthos potječe od riječi tria (tri) i akantha (trn), tri trna koja se nalaze na deblu stabla. Jestive su sjemenke, sirove ili kuhane. Drvo je gusto i teško, otporno na truljenje prilikom dodira s vodom te pogodno za izradu namještaja i drugo.
Srebrenolisna lipa (Tillia tomentosa)
Listopadno stablo s jajastom krošnjom i deblom promjera do 2 m.
Kora je u mladih stabala srebrnastosiva i glatka, u starijih tamnosiva i uzdužno izbrazdana.
Listovi su izmjenični, trokutasto-jajasti do gotovo okruglasti, srcasti, grubo pilasta ruba, šiljasta vrha, s lica tamnozeleni i većinom goli, s naličja bijelo pusteni. Peteljka lista je 2-4 cm duga, pustena.
Cvjetovi su žućkasto bijeli s žućkastozelenim lapovima, po 2-10 cvjetova je skupljeno u račvaste cvatove čija je stapka prirasla za veliki kožasti zalistak. Zalistak je sjedeći (bez peteljke).
Plod je jajasto kuglasti oraščić 8-10 mm dug.
Raširena je u jugoistočnoj Europi i sjeverozapadu Male Azije. Ova vrsta često se uzgaja po parkovima i gradskim ulicama, osobito je ima u Slavoniji, a po njima je poznat i grad Travnik. U Hrvatskoj je najviše ima na području Bilogore, koja je najvjerojatnije po ovoj lipi dobila narodno ime.
Jeste li znali…
Lipa je odlična medonosna biljka, pčele ju rado posjećuju i sakupljaju nektar i pelud. Slično ostalim lipama ljekovita je i opojnog mirisa, ali za bumbare toksična zbog šećera manoze kojeg ne mogu probaviti. Kod starih Slovena lipa je bila sveto drvo i za nju se smatralo da donosi radost u kuću. Grada Leipzig u Njemačkoj dobio je ime kao mjesto u blizini Lipa (1015.).
Obična bukva (Fagus sylvatica)
Listopadno stablo, raznolikog izgleda krošnje.
Kora debla je tanka, glatka i pepeljastosiva.
Listovi su eliptični ili jajasto-eliptični, svijetlozeleni, 5-9 pari žila, nenazubljena, ali valovita i kod mladih listova fino trepavičasto-dlakava ruba.
Muški cvjetovi su skupljeni u kuglaste cvatove koji vise na končastoj, do 5 cm dugoj, dlakavoj peteljci. Ženski cvjetovi su na kratkim peteljkama, po 2 cvijeta u kupoli obrasloj končastim ljuskama.
Plod je bukvica, trokutasta presjeka, smeđe boje i glatka, po 2 ploda u kupoli obrasloj končastim ljuskama; zrela kupola iz koje ispada plod puca na 4 dijela.
Rasprostranjena je kroz većinu Europe izuzev na krajnjeg sjevera i jugoistočnih područja, od nizinskih do pretplaninskih područja na do 2100 m nadmorske visine. Često raste u skupinama i tvori čiste bukove šume, u Hrvatskoj je najrasprostranjenije šumsko stablo.
Jeste li znali…
Bukva je naše najraširenije šumsko drvo, a njezin plod je jestiv i važna je hrana za životinje. U hortikulturnom oblikovanju parkova i često se koriste hortikulturni oblici kao što su bukva s visećim granama, piramidalnog habitusa ili crvenih listova. Prvi rukopisi bili su napisani na tankim pločicama bukovine. Značenje riječi bukva vezano je uz upotrebu njezine kore kao sredstva za pisanje, što se vidi u korijenima nekih jezika, poput njemačkog (Buch) i engleskog (book). Životni vijek iznosi više od 300 godina.
Crveni hrast (Qercus rubra)
Listopadno stablo uspravne, široke, zaokružene krošnje s vrlo jakim i debelim granama.
Kora je smeđa do tamnosiva, izrazito mrežasto izbrazdana i plitko raspucana, u mladosti glatka, kasnije uzdužno ispucala, u starosti debela uzdužno ispucala dubljim (3-4 cm), a poprečno plitkim brazdama.
Listovi su naizmjenični, duguljasti ili obrnuto jajasti, na debelim, golim, poluokruglim, 3-4 cm dugim peteljkama, pri osnovi nesimetrični, s 7-11 nejednakih režnjeva oštrijih rubova.
Muški cvjetovi su u 2-5 cm dugim resama, ženski su pojedinačni ili u grupicama do 5.
Plod je žir, gladak, dug 1,5 – 2,5 cm (širok 1-2 cm), plitko smješten u ljuskastoj kapici (kupoli).
Prirodno raste na području Sjeverne Amerike, u Europi se uzgaja od početka 18. stoljeća kao ukrasno stablo u parkovima.
Jeste li znali…
Dolaskom jeseni listovi poprimaju duboko crvenu boju. Drvo je tvrdo, koristi se za izradu interijera, namještaja, podova. Žirevi se mogu konzumirati kao i žirevi od drugih vrsta hrasta, primjerice sušenjem te mljevenjem u brašno. No kako sadrže tanine, potrebno ih je prethodno duže kuhati ili namakati danima uz učestalo mijenjanje bacanje vode.
Japanska sofora (Sophora japonica)
Listopadno stablo sa širokom okruglastom i prozračnom tamnozelenom krošnjom.
Kora debla je u mladosti glatka, sivozelena, kasnije odeblja i ispuca.
Listovi su neparno perasti, sastavljeni od 7-17 nasuprotnih listića koji su 3 – 5 cm dugi, duguljasto-jajoliki, na licu sjajni i tamnozeleni, na naličju sivozeleni i dlakavi.
Cvjetovi su žućkastobijeli, formiraju cvat – rahlu do 25 cm dugu široku i uspravnu metlicu.
Plod je viseća mahuna, 3-6 cm duga koja sadrži 3-7 međusobno razmaknutih sjemenki.
Prirodno je rasprostranjena na području istočne Azije (Kina). Iako joj naziv glasi japanska sofora, u Japan je tek kasnije unešena iz Kine a Europi se počela uzgajati u 18. stoljeću. Sadi se u parkovima i većim dvorištima.
Jeste li znali…
Tolerira slabu zemlju a otporno je i na sušu i gradska onečišćenja. Smatra se vrlo dobrom medonosnom biljkom, od velike je važnosti zbog cvatnje ljeti kada su dani vrlo dugi i vrijeme obično lijepo i stabilno. Pčele ju posjećuju sakupljajući mnogo nektara i cvjetnog praha. Salijeću čak i otpale cvjetove, tako da osim snažnog zujanja u krošnji možemo ih vidjeti i na zemlji kako su privučene otpalim cvjetovima. Kineski naziv i simbol za soforu složenica je od riječi drvo i demon, zbog narodne priče u kojoj si je muškarac napravio kuću od njenog drveta, no ubrzo je cijela njegova obitelj pronađena mrtvom. Zbog tog vjerovanja drvo ne koriste za izradu domova.
Obalni mautovac (Sequiadendron giganteum)
Vazdazelena visoka četinjača, široko piramidalne krošnje, promjera debla do 10 (12) m, van prirodnog područja rasprostranjenja doseže manju visinu i opseg.
Kora je debela, 30-60 cm.
Iglice su spiralno raspoređene u 3 reda, prilegle uz grančicu, trobride i na vrhu oštro ušiljene.
Ženski cvjetovi su jajoliki ili duguljasti s većim brojem ljusaka, muški su na vrhovima kratkih izbojaka u grupama po 1-3, izduženi ili gotovo kuglasti.
Češeri su pojedinačni ili po više njih grupirani, 5-8 cm dugi i do 4,5 cm široki, zreli su tamnocrvenkastosmeđi.
Prirodno se vrste nalaze u zapadnoj Sjevernoj Americi, točnije u središnjem dijelu Kalifornije (Sierra Nevada) iznad 1500 metara nadmorske visine gdje postoji oko 500-tinjak primjeraka. U Europi se uzgaja od 19. stoljeća. U našim krajevima može ga se naći primjerice u parku Arboretum Opeka koji se nalazi u sjevernom dijelu Hrvatske.
Jeste li znali…
Latinski naziv roda Sequoiadendron dano je prema Georgeu Gistu (1770. – 1840.) poznatom pod imenom Sequoyah. On je živio s indijanskim plemenom Cherokee u zapadnoj Americi za koje je razvio njihovu abecedu čime im je omogućio znanje pisanja i čitanja. Naziv roda je složenica njegovog imena i grčke riječi dendron (stablo). Ime vrste giganteum znači divovski.
Najveće stablo golemog mamutovca zove se “General Sherman” i nalazi se u Nacionalnom parku Sequoia u Kaliforniji, volumen mu je 1487 m3, a visina 83 m. Prvo stablo golemog mamutovca u Hrvatskoj posadio je dr. Ivan Malin 1862. godine u Zagrebu (Malinov park, Nemetova ulica). To je samo 9 godina nakon što je posađen prvi golemi mamutovac u Europi. On je najstarija, iznimno dugovječna, najviša (prosječne visine 50–85 m) vrsta drveća koja (uz prosječni promjer stabla 6-8 m) ima i najveći volumen. Najstarije živo drvo staro je 3266 godina.
Američki borovac (Pinus strobus)
Vazdazeleno stablo čunjaste, proširene i nepravilne krošnje koja je u mladosti uskopiramidalna.
Kora debla je dugo tanka, glatka, sjajna i sivozelenkasta, u starijoj dobi odeblja, dobiva smeđesivu boju i uzdužno ispuca na četverouglaste ljuske.
Iglice po 5 u čuperku (snopiću), tanke, meke, plavičastozelene, na rubovima sitno napiljene.
Češeri vise na 1-2,5 cm dugim peteljkama, po 1-3 zajedno, usko su valjaste, 8-20 cm dugi i 3-4 cm široki, u zrelom stanju smeđe boje.
Prirodno raste na području istočne Sjeverne Amerike, u nizinskim područjima, povremeno do 1500 m nadmorske visine. Staništa su mu svijetla mjesta, duboka, vlažna i rahla tla u područjima gdje ima mnogo oborina, negdje i na močvarnim tlima. Početkom 17. stoljeća istraživač George Weymouth (1585. – 1612.) donio ga je u Englesku odakle se proširio dalje po Europi. Uzgaja se kao ukrasno stablo u parkovima i dvorištima, pojedinačno ili u manjim grupama.
Jeste li znali…
U početku je sporog rasta, potom počinje brže rasti i godišnje naraste po 1 metar. Otporan je na mraz, dobro podnosi i velike temperaturne razlike. Živi preko 400 godina. Kod američkih indijanaca Irokeza poznato je kao Drvo mira jer je pod njegovim drvom petero plemena zakopalo oružje te se tako ujedinilo u konfederaciju. Iglice sadrže pet puta više vitamin C od limuna te se koriste kao čaj. Unutrašnji dio kore (kambij) je jestiv te je zabilježeno da su ga irokezi značajno konzumirali radeći od njega brašno. Drvo je lagano, srednje jačine, lako se obrađuje. Koristi se za izradu namještaja i drugo.
Magnolija Soulange (Magnolia x soulangeana)
Magnolija Soulange (na latinskom Magnolia X soulangeana) hibrid je obitelji Magnolia. Magnolija je rod mnogobrojnih listopadnih i zimzelenih stabala iz porodice magnolijevki (Magnoliaceae). Rod sačinjava oko 120 vrsta.
Kora debla je glatka i srebrenasta.
Listovi su naizmjenični, jednostavni, ovalnog oblika, cjelovitih rubova te ovisno o vrsti zimzeleni ili listopadni.
Pupovi su veliki, zadebljani, zelenkastosivi i dlakavi.
Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni i vrlo veliki te ovisno o vrsti i kultivarima mogu biti različitog oblika te uspravni ili viseći. Nalaze se na vrhovima grančica. Cvjetovi su veliki, u obliku zdjelice ili nalik staklu (pomalo slični tulipanima), promjera do 25 cm, s jedinstvenom i dobro osjetljivom aromom čak i iz daljine. Boja cvijeća, ovisno o sorti, može biti čisto bijela, blijedo ružičasta, ljubičasta, crvena, pa čak i dvobojna. Ova vrsta magnolije cvate vrlo rano – u travnju-svibnju. U toplom proljeću cvjetanje može započeti čak i u ožujku.
Plodovi su višelisni izvana slični čunjevima četinjača. Dozrijeva u rujnu-listopadu. Sjemenke su velike, ovalnog oblika.
Prirodno rastu na području Sjeverne Amerike i jugoistočne Azije. Danas su magnolije omiljeno ukrasno stablo diljem svijeta gdje se kao pojedinačna stabla ili u skupinama sade u parkovima i dvorištima.
Jeste li znali…
Smatra se da je stablo postojalo još prije pčela te su cvjetovi imali oblik pogodan za polinaciju kornjaša no tvrdoću kojom su bili zaštićeni od njihova oštećivanja. Postupno su se cvjetovi prilagodili pčelama kako bi postigli uspješno oprašivanje. Iako magnolije ne stvaraju nektar, njihov pelud je bogat proteinima te ga pčele koriste kao hranu. Najpopularnija vrsta u svijetu i kod nas je Magnolia x soulangeana koja je vrlo raširena u parkovima i dvorištima. Ekstrakt kore magnolije koristi se u tradicionalnoj medicini zemalja Dalekog Istoka za tretiranje raznih tegoba i zdravstvenih stanja kao što su nervoze i depresije.
Japanski (dlanolisni) javor-(Acer palmatum)
Listopadno stablo iz porodice sapindovki (Sapindaceae). Niskog je rasta, visoko tek 8-10 metara visine i često razgranato od niže razine. Krošnja je rijetka i prozračna, deblo je vitko, grančice su tanke, gole i crvene.
Kora je tanka na mladim granama crvenkasta, a zatim poprimi smeđe zelenu boju ili svijetlozelenu.
Listovi su 4-12 cm veliki, dlanasto duboko urezani na 5-9 ušiljenih liski, dvostruko su nazubljenih rubova, nalaze se na tankim i uvijek glatkim peteljkama dugim 15-45 mm.
Cvjetovi su dvospolni, purpurni, uspravni, skupljeni u metličaste cvatove. Cvate u travnju i svibnju.
Plod je okriljena perutka duga 2-3 cm koja sadrži jednu sjemenku, po dvije perutke su smještene zajedno pod tupim kutem. dozrijevaju u listopadu.
Prirodno je rasprostranjeno u istočnoj Aziji (Japan, Sjeverna i Južna Koreja, Mongolija). Sadi se kao ukrasno stablo u parkovima, pogodan je i za manje prostore.
Jeste li znali…
U područjima iz kojih potječe, ovo drvo je simboliziralo inteligenciju, dok danas na njegov spomen mnogi pomisle samo na japanski javor kao dekorativna biljka, kao nešto lijepo i atraktivno. Do danas su mnoge kultivirane vrste iz tog vremena izgubljene zbog svjetskih ratova koji su Japance natjerali na sječu tog drveća kako bi se imali čime grijati u tim teškim vremenima. Popularan je u Japanu gdje svojim bojama lišća naročito u jesen krasi i uljepšava parkove.Američki koprivić (Celtis occindetalis)
Američki koprivić ili američka košćela je listopadno stablo iz porodice brijestova (Ulmaceae). Naraste do 25 m visine tvoreći široku, često nepravilnu krošnju.
Kora je debela, siva, u starosti uzdužno izbrazdana. Mladi izboji su smeđi i dlakavi, prekriveni lenticelama.
Listovi su jajoliki, u osnovi asimetrični, ušiljeni, dugi 5-12 cm, široki 3-9 cm, nalaze se na kratkoj peteljci, na licu zeleni, sjajni i glatki, na naličju su malo svjetliji, dolaskom jeseni poprime zlatnožutu boju prije nego što otpadnu.
Cvjetovi su dvospolni, mali, žućkastozeleni, neugledni. Cvatu u travnju i svibnju.
Pupovi su dvoredni, sitni i dlakavi.
Plod je okrugla, crna koštunica, dozrijeva u rujnu no ostaje još dugo kroz zimu na stablu.
Rasprostranjen je u zapadnoj i središnjoj Sjevernoj Americi, u Europu je unešen početkom 17. stoljeća. Sadi se kao ukrasna soliterna biljka ili u grupama u parkovima i drvoredima.
Jeste li znali…
Živi do 200 godina. Latinski naziv Celtis potječe od grčke riječi keltis (onaj koji tjera, bič) zbog upotrebe drva za štapove biča. Plodovi su jestivi, ukusni su, blagog okusa. Drvo je slabije kvalitete jer lako truli, nije pogodno za značajnu obradu.
Medvjeđa lijeska (Corylus columna)
Listopadno stablo iz porodice breza (Betulaceae). Naraste do 20 m visine, krošnja je gusta i široko zaobljena.
Kora je svijetlosiva do tamnosiva, plitko uzdužno ispucana, kasnije se ljušti. Mladi izdanci su žućkasti i dlakavi, kasnije postanu svijetlosivi.
Listovi su okruglasti, ponekad ušiljenog vrha, dugi 6-15 cm, široki 5-12 cm, dvostruko nazubljenih rubova, nalaze se na peteljci dugoj 2-5 cm. Na licu su tamnozeleni, sjajni i glatki, naličje im je svjetlije i na žilama dlakavo, duboko ujesen prije nego otpadnu poprime žutu boju.
Cvjetovi su jednospolni i jednodomni, muški cvjetovi su viseće rese duge 5-10 cm, ženski cvjetovi su mali pupoljci s crvenim nitima. Cvate u ožujku i travnju prije listanja.
Plod je velik 1-2 cm, okruglast, malo spljošten, nalazi se u plosnatoj ljusci koju obuhvaćaju nepravilno končasto izdijeljene niti duže od lješnjaka 2-3 puta. Obično je po 3-8 plodova skupljeno zajedno, dozrijevaju u rujnu.
Rasprostranjeno je stablo na području jugoistočne Europe i u Maloj Aziji. Uzgaja se kao ukrasna biljka, sadi se kao pojedinačno stablo u parkovima i većim dvorištima.
Jeste li znali…
Brzo raste, živi do 200 godina. Jestivi su plodovi baš kao i kod obične lijeske (Corylus avellana), međutim jezgra je manja i ljuska je još tvrđa. Tiještenjem se može proizvesti biljno ulje koje nalazi primjenu kao prehrambeno ulje ili kao dodatak prirodnoj kozmetici. Drvo je čvrsto i žilavo, dobro se polira, pogodno je za izradu namještaja. Lijeska ima sposobnost da ponovno izraste nakon obilnog obrezivanja. Plod je najčešća hrana vjevericama i puhovima.
Gimnoklad (Gymnocladus dioicus)
Listopadno, do 30 m visoko i do 1 m debelo drvo. Krošnja je okruglasta, grane debele, deblo grubo i uzdužno izbrazdano.
Kora je glatka maslinastozelene boje.
Lišće je naizmjenično, dvostruko perasto, do 1 m dugo, s 3 do 7 pari ogranaka.
Cvjetovi su dvodomni ili raznospolni, u velikim terminalnim metličastim cvatovima. Cvjeta ljeti.
Plod je plosnata, krupna, debelo kožasta, do 25 cm duga i do 5 cm široka tamnosmeđa mahuna. Sjemenke su tamno smeđe, gotovo crne, sjajne, u obliku leće široke do 2 cm.
Njegov je prirodni dom na Bliskom istoku, gdje najradije raste u niskim šumama s vlažnim uvjetima. Rašireno je po Sjevernoj Americi. U Europi je drvo popularna ukrasna biljka u javnim parkovima.
Jeste li znali…
U Americi su ih ranije rabili kao zamjenu za kavu (Kentucky Coffee tree). U nekim krajevima naziva se i Gvozdeno ili Željezno drvo zbog svoje tvrdoće.
Pančićeva omorika (Picea omorika)
Zimzeleno stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Naraste do 30 metara visine, tvoreći uspravno i vitko deblo, te usku, piramidalnu krošnju. Deblo je promjera do 60 cm.
Kora je tanka, crvenosmeđa te se ljušti u većim nepravilnim ljuskama. Grane su tanke, donje su spuštene, srednje su horizontalne, a gornje su uperene prema visini.
Iglice su dugačke 1-2 cm, široke do 2 mm, na presjeku plosnate, tupog vrha te nisu bodljikave, gornja strana im je tamnozelena, na donjoj strani su izražene dvije bijele pruge.
Muški cvjetovi su svijetlocrveni, ženski češeri su u početku ljubičasti, kasnije tamnosmeđi, smolasti, viseći, dugački 5-7 cm, promjera 1-2 cm. Sjeme je okriljeno, obrnuto jajasto, tamnosmeđe ili crno, dozrijeva u listopadu iste godine. Cvate u svibnju.
Endem je koji raste na vrlo malom području zapadne i jugozapadne Srbije i u srednjoj Bosni, na mjestima između 400 do 1700 m nadmorske visine. Često se uzgaja kao dekorativno stablo u velikim dvorištima i parkovima.
Jeste li znali….
Otkrio ju je 1875. godine botaničar Josip Pančić (1814. – 1888.) u Srbiji na planini Tari. Latinsko ime roda Picea potječe od riječi pix (smola), čime se ukazuje na lučenje smole određenih vrsta.
Otporna je na mraz, na veliku sušu i na gradska onečišćenja (prašina, ispušni plinovi). Sporog je rasta.
Crveni kesten (Aesculus pavia)
Listopadni grm ili niže stablo iz porodice sapindovki. Naraste 10-25 m visine, krošnja je gusta, razgranata, široko zaobljena.
Kora je crvenosmeđa s izduženim prugama, kasnije nepravilno ispucana i ljušti se u tankim ljuskama.
Listovi su složeni, nalaze se na dugoj peteljci, sastavljeni od 5-9 jajasto lancetastih listića koji su skoro sjedeći, na oba kraja ušiljeni, goli, sjajni i tamnozeleni, ujesen poprime žutu boju.
Cvjetovi su svijetlocrveni, gusto skupljeni u uspravne piramidalne cvatove duge 14-20 cm. Listići krunice su ružičasti do crveni, imaju žute pjegice, čaška je kratka. Cvate u travnju i svibnju nakon listanja.
Plodovi su zelenosmeđe, velike kapsule, sadrže 2-3 krupne, glatke, sjajne, crvenkastosmeđe sjemenke.
Porijeklom je iz južnih i istočnih dijelova Sjedinjenih država, a nalazi se od Illinoisa do Virginije na sjeveru i od Texsasa do Floride na jugu.
Jeste li znali…
Poznata je i kao crvena buckeye ili biljka petarda. Otporan je daleko na sjeveru svog izvornog područja, s uspješnim uzgojem prema polu sve do Arboretuma Mustila u Finskoj. Plodovi su bogati saponinima koji su otrovni za ljude, iako nisu posebno opasni jer se ne unose lako u organizam. Sjemenke su otrovne. Ulja se mogu ekstrahirati za izradu sapuna , iako to nije komercijalno održivo.
Žalosna vrba (Salix babylonica)
Listopadno stablo iz porodice vrba (Salicaceae). Stablo naraste do 25 m visine tvoreći široku i gustu krošnju.
Kora debla je sivocrna i nepravilno izbrazdana. Grane su duguljaste, tanke i povijene često do zemlje, mladi izboji su žućkastosmeđi, u početku malo maljavi, kasnije ogole, pupoljci su mali.
Listovi su naizmjenični, spiralno smješteni, svijetlozeleni i duguljasti, prema vrhu postupno ušiljeni, dugi do 15 cm, široki oko 2 cm, nalaze se na kratkim peteljkama i fino su nazubljenih rubova, a ljeti poprime žućkastu boju prije nego što otpadnu.
Cvjetovi su skupljeni u uspravne rese, stvaraju se u rano proljeće prije ili u vrijeme listanja. Rese se duge 2-3 cm, s tim da su ženske rese malo manje od muških. Muški cvjetovi imaju 2 prašnika i 2 nektarije, ženski cvjetovi imaju sjedeći tučak, nektarija je jedna. Dvodomna je biljka te se muški i ženski cvjetovi stvaraju na odvojenim stablima.
Plod je kapsula koja sadrži mnogo malih sjemenki.
Prirodno raste na području sjeverne Kine. Uzgaja se u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji, često se sadi u parkovima kao soliter.
Jeste li znali…
Stablo brzo raste, no kratko živi, 50-75 godina. Zbog savitljivosti grančica mogu se koristiti u izradu košara. Vrbe se oprašuju isključivo kukcima. Međusobno se dijele na uskolisne i širokolisne. Ova vrsta vrbe je hibrid između bijele vrbe i kineske žalosne vrbe, a naziv žalosna vrba dobila je zbog svojih visećih grana.
Gorski jasen (Fraxinus excelsior)
Listopadno stablo pravilne, svijetle i valjkaste krošnje, s dugačkim i jakim granama i grančicama usmjerenim prema gore. Naziva se još i bijeli ili obični jasen.
Kora je na mladim granama glatka, zelenkastosiva, a kod starijih stabala odebljala, tamna, duboko uzdužno i plitko poprečno izbrazdana, siva do sivosmeđa.
Listovi su neparno perasti, na dugoj, pomalo užlijebljenoj peteljci, a sastoje se od 7-15 podjednako velikih (5-8 cm dugih) listića, koji su duguljasto ušiljeni i napiljeni, liske su sjedeće ili gotovo sjedeće, odozdo goli ili uz srednju žilu dlakavi, rub je narovašeno-pilasti (zupci su svinuti prema plojci.
Cvjetovi su skupljeni u guste, smećkaste metličaste cvatove.
Plod je perutka, 3-4 cm duga, oko 0,8 cm široka, na bazi većinom zaobljena, a na vrhu ušiljena ili tupa, sjajna i smeđa, sadrži jedno sjeme.
Prirodno je rasprostranjen na cijeloj sjevernoj polutci. Raste na dubokim, svježim, plodnim, vapnenačkim i glinenastim tla, staništa su mu obale rijeka i potoka, svijetle listopadne šume od nizina do 1500 m nadmorske visine. Sadi se kao ukrasno stablo u vrtovima, parkovima i perivojima, kao pojedinačni primjerci, u grupama ili u drvoredima.
Jeste li znali…
Jasen je jedno od najvećih europskih stabala, a njegovo bijelo drvo se rabi kada se traži velika čvrstoća i trajnost te osobito izdržljivost na udarce. Čak je i drveni okvir za automobil Morris Traveller 1960. bio napravljen od jasenovine. Za Grke je jasen bio simbol čvrstoće. Kod Južnih Slavena se jako poštuje jer ima veliku spasonosnu snagu. Vjerovanje je da na njegove grane vole sjedati vile jer vragovi na jasen ne mogu. Upotrebljavaju ga pri vračanju, ali i kao lijek protiv mnogih bolesti.