Listopadno stablo sa širokom krošnjom, vrlo jakim i debelim granama.

Kora je smeđa do tamnosiva, izrazito mrežasto izbrazdana i plitko raspucana, u mladosti glatka, kasnije uzdužno ispucala, u starosti debela.

Listovi su na debelim, golim, poluokruglim, 0,2-1 cm dugim peteljkama, pri osnovi nesimetrični, okruglasti ili ušati, s 5-7, ponekad 8 nejednakih režnjeva, s naličja u početku narijetko dlakavi, kasnije goli.

Muški cvjetovi u  2 – 5 cm dugim resama, ženski su pojedinačni ili u grupicama do 5.

Plod je žir, gladak, dug 1,5-5 cm, s površinskim tamnim uzdužnim prugama, svijetlosmeđ ili žućkast, viri iz kupole ½ do 2/3 dužine žira, visi na 2-3 cm dugoj peteljci.

Rasprostranjeno je stablo u gotovo cijeloj Europi, a nalazi se još na području Kavkaza i Male Azije. Odgovaraju mu duboka i plodna, vlažna tla bogata vapnencem. Kod nas često raste u Slavoniji, Posavini i sl. gdje često tvori i čiste lužnjakove šume.

Jeste li znali…

Kaže se da 100 godina raste, 100 godina živi i 100 godina umire. To je dugovječna vrsta, a zabilježeni su mnogi veterani stariji i od 1.500 godina. Simbol je snage, što se na latinskom označuje riječju robur, a koja označava i fizičku i moralnu snagu. Zauzimao je vjerojatno najvažnije mjesto u vjerovanjima ljudi u staroj Europi. Kao i kitnjak ima upotrebnu vrijednost za drvo i žir, a najcjenjenije je drvo poznato i kao slavonska hrastovina. Žirevi se mogu pržiti i mljeti te se koriste kao zamjenska kava, ili se melju i koriste kao dodatak brašnu ili varivima da ih zgusnu. U parku Maksimir nalazi se „Dedek“. Hrast lužnjak star preko 650 godina.