Vazdazeleni grm ili srednje visoko drvo sa širokom piramidalnom krošnjom i nepravilnim deblom.
Kora je tanka, crvenosmeđa, na mlađim izbojcima glatka, u starijoj dobi po dužini raspucana i ljušti se u vidu listića i traka.
Iglice su većinom češljasto raspoređene, pri osnovi sužene kao u peteljku koja je produžena niz sam izbojak, s naglo ušiljenim vrhom, spljoštene su i mekane, gore tamno zelene, dolje blijede, s dvije blijedozelene pruge.
Muški cvjetovi su pojedinačni, loptasti, u pazuhu iglica, na kratkoj peteljci, ženski su pojedinačni, gusto pokriveni ljuskama.
Sjeme je sjajno, tvrdo, tamnosmeđe, jajasto, malo spljošteno, dugo 0,5 -0,8 cm, široko do 0,5 cm, u doba zrelosti obavijeno mesnatim vrčastim omotačem crvene boje koje se naziva arilus.
Prirodno je rasprostranjena na području nižeg dijela Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama u područjima listopadnih ili zimzelenih šuma brdskog i planinskog pojasa do 1700 m nadmorske visine. Staništa su joj glinenasta tla, sjenovita područja s visokom vlažnoću zraka i blažih zima.
Jeste li znali….
Svi dijelovi biljke otrovni su, jestiva je jedino sočna crvena opna (bez sjemenke!). Iglice i sjemenke vrlo su otrovne, sadrže alkaloid toksin koji izazivaju jako povraćanje, proljev, oštećenje bubrega i djeluju paralitički na srednji živčani sustav. U prošlosti su se koristili za trovanje vrška koplja i strijela, a uvarci grančica koristili su za uzrokovanje pobačaja. Drvo je elastično, tvrdo i trajno. Ne napadaju ga kukci, otporno je te se oduvijek upotrebljavalo za gradnju. Doživi vrlo veliku starost čak i više od 1.000 godina. Prema vjerovanjima Južnih Slavena ona je sretno drvo i simbol vječnog života. Od nje bježe đavoli, vještice i more tako da se u Hrvata i drugih Slavena komadići tisova drveta ušivaju djetetu u neke dijelove odjeće ili se stavljaju u kolijevku.