Listopadno stablo čije deblo doseže promjer do 60 cm, a često izgleda i kao malo veći grm.
Kora je svijetlosiva, hrapava, ljušti se mrežasto te je oko 1 cm debela.
Listovi su nasuprotni, jednostavni, na 3-4 cm dugoj peteljci, trorežnjasti ili peterorežnjasti, srednji režanj je trostruko režnjast, na rubu cjeloviti ili plitko nazubljeni, srcaste ili okruglaste osnove. Kožasti su i goli, na licu tamnozeleni i sjajni, na naličju modrozeleni, a u uglovima žila maljavi. Peteljke su dlakave.
Cvjetovi su zelenkasti do žućkastozeleni, sitni i neugledni, na 3-5 cm dugim stapkama, njih 15-20 skupljeno u početku u uspravne, kasnije u viseće gronjaste cvatove.
Plod je krilati pucavac, koji se u zrelom stanju raspada u 2 perutke, okrugao, a krilca su 2-3 cm duga, često se preklapaju i imaju crvenu boju. Krila ploda su vodoravna.
Prirodno je rasprostranjen na području srednje, zapadne i južne Europe, jugozapadne Azije te sjeverne Afrike, od nizinskog do brdskog područja. Kod nas je klen najčešća vrsta javora, raste u listopadnim i mješovitim šumama, često ga se može naći u šumama običnog graba, hrasta lužnjaka i bukve, na rubovima šuma, duž živica.
Jeste li znali…
Proljetni pupovi i listovi javora jestivi su i slatkasti. Ova vrsta javora uspijeva i na odlagalištima otpada. Kod Južnih Slavena postoji vjerovanje da se ispod drveta klena sastaju demoni koji izazivaju bolest kod ljudi. Kad demon bolesti napadne nekoga, seoska vračara odnese pod drvo klena malu pogaču, čašu vina i malo vode da pokrene demona kako bi napustio bolesnika. Od njegova drveta izrađuju se lule i zdjele. Krošnja klena ujesen svojim lišćem oboji šumu zlatnožutom bojom.