Listopadno stablo sa širokom okruglastom i prozračnom tamnozelenom krošnjom.
Kora debla je u mladosti glatka, sivozelena, kasnije odeblja i ispuca.
Listovi su neparno perasti, sastavljeni od 7-17 nasuprotnih listića koji su 3 – 5 cm dugi, duguljasto-jajoliki, na licu sjajni i tamnozeleni, na naličju sivozeleni i dlakavi.
Cvjetovi su žućkastobijeli, formiraju cvat – rahlu do 25 cm dugu široku i uspravnu metlicu.
Plod je viseća mahuna, 3-6 cm duga koja sadrži 3-7 međusobno razmaknutih sjemenki.
Prirodno je rasprostranjena na području istočne Azije (Kina). Iako joj naziv glasi japanska sofora, u Japan je tek kasnije unešena iz Kine a Europi se počela uzgajati u 18. stoljeću. Sadi se u parkovima i većim dvorištima.
Jeste li znali…
Tolerira slabu zemlju a otporno je i na sušu i gradska onečišćenja. Smatra se vrlo dobrom medonosnom biljkom, od velike je važnosti zbog cvatnje ljeti kada su dani vrlo dugi i vrijeme obično lijepo i stabilno. Pčele ju posjećuju sakupljajući mnogo nektara i cvjetnog praha. Salijeću čak i otpale cvjetove, tako da osim snažnog zujanja u krošnji možemo ih vidjeti i na zemlji kako su privučene otpalim cvjetovima. Kineski naziv i simbol za soforu složenica je od riječi drvo i demon, zbog narodne priče u kojoj si je muškarac napravio kuću od njenog drveta, no ubrzo je cijela njegova obitelj pronađena mrtvom. Zbog tog vjerovanja drvo ne koriste za izradu domova.