Dokumenti

Tradicija zaštite prirode u Republici Hrvatskoj

Zakonodavnopravna tradicija u području zaštite prirode već traje stotinjak godina, što Hrvatsku svrstava u red prvih zemalja Europe s normativnim sustavom u zaštiti prirodne baštine, a posebno u svezi proglašenja nacionalnih parkova i drugih zaštićenih dijelova prirode. Pokret zaštite prirode kod nas se ustanovljava već krajem prošlog stoljeća, ponajprije natpisima u stručnim časopisima, a zatim i donošenjem pojedinih zakona i drugih propisa.

RAZVOJ PRAVNOG UREĐENJA ZAŠTITE PRIRODE U HRVATSKOJ

U Zakonu o lovu iz 1893. godine uređuje se zaštita ptica pjevica, a 1900. godine donosi se Zakon o zaštiti pećina. Odjel za unutrašnje poslove Kraljevske zemaljske Vlade 1910. godine donosi Naredbu o čuvanju remek djela prirode.

Prvi nacionalni parkovi – Plitvička jezera, Bijele stijene (Velika kapela), Štirovača (Velebit) i Paklenica (Velebit) – proglašuju se 1928. godine, ali vremenski ograničenim propisom. Godine 1938. donesena je Uredba o nacionalnim parkovima, a 1940. godine Uredba o čuvanju starina i prirodnih spomenika.

Osnivanjem Zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti 1946. godine, koji kasnije djeluje pod nazivom Zavod za zaštitu prirode sve do 1990. godine kada postaje sastavni dio tijela državne uprave nadležnog za zaštitu prirode, počinje profesionalni rad u području zaštite prirode.

Zakoni o zaštiti prirode u Republici Hrvatskoj doneseni su 1949., 1960., 1965., 1976., 1994., 2003. i 2005. godine.

Prvi nacionalni parkovi Plitvička jezera i Paklenica trajno su proglašeni zaštićenim 1949. godine, Risnjak 1953. godine, Mljet 1960. godine, Kornati 1980. godine, Brijuni 1983. godine, Krka 1985. godine i Sjeverni Velebit 1999. godine.

U istom razdoblju zakonom su proglašeni parkovi prirode: Kopački rit 1967. godine, odnosno 1976. godine, Velebit 1981. godine, Medvednica 1981. godine, Biokovo 1981. godine, Teleščica 1988. godine, Lonjsko polje 1990. godine, Žumberak – Samoborsko gorje 1999. godine, Papuk 1999. godine, Učka 1999. godine, Vransko jezero 1999. godine i Lastovsko otočje 2006. godine.

U Republici Hrvatskoj ukupno je zaštićeno 458 prostornih objekata. Sveukupna površina svih zaštićenih dijelova prirode u Hrvatskoj iznosi 7613,5 km² što je 8,6 % državnog teritorija.

IZVOR PODATAKA: Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture Republike Hrvatske, stanje na dan 26. studenog 2007.

Središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode u Republici Hrvatskoj je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske:

Republika Hrvatska
MINISTARSTVO KULTURE
UPRAVA ZA ZAŠTITU PRIRODE
Savska cesta 41/XX
HR-10000 ZAGREB
http://www.min-kulture.hr/

Inspekcijske poslove zaštite prirode u Republici Hrvatskoj obavlja 
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske:

Republika Hrvatska
MINISTARSTVO KULTURE
UPRAVA ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE ZAŠTITE PRIRODE
Savska cesta 41/XXIII
HR-10000 ZAGREB
http://www.min-kulture.hr/

Stručne poslove zaštite prirode za Republiku Hrvatsku obavlja 
Državni zavod za zaštitu prirode:

DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE
Trg Mažuranića 5
HR-10100 ZAGREB

Tel: +385 1 5502 900, faks: +385 1 5502 901
e-mail: info@dzzp.hr 
http://www.dzzp.hr/ 

Park Maksimir

Prva zaštita parka Maksimir datira iz 1948. godine kada je zajedno s prostorom majura, oranica i šume u ukupnoj površini od 316 hektara proglašen prirodnom rijetkošću Rješenjem tadašnjeg Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu.

Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja), odnosno pojedinačno stablo ili skupina stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu, ekološku ili znanstvenu vrijednost.

Na zaštićenom području spomenika parkovne arhitekture dopušteni su oni zahvati i radnjekoji ga ne oštećuju i ne mijenjaju svojstva zbog kojih je zaštićen. Za zahvate i radnje za koje prema posebnom propisu nije potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu, odnosno provesti postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu, izdaje se dopuštenje. Dopuštenje za radnje i zahvate u spomeniku parkovne arhitekture park Maksimir izdaje:

Republika Hrvatska
GRAD ZAGREB
GRADSKI ZAVOD ZA ZAŠTITU SPOMENIKA
KULTURE I PRIRODE
Kuševićeva 2.
HR-10000 ZAGREB 

Tel: +385 1 6101 970, fax: +385 1 6101 896
e-mail: zastita.spomenika@zagreb.hr

Organizatori aktivnosti (športske priredbe, festivali, smotre, susreti, igre i sl.) u parku Maksimir dužni su za njihovo održavanje sukladno odredbama članka 127. stavka 2. i 4. Zakona o zaštiti prirode ishoditi dopuštenje Zavoda. Pored navedenog, organizatori su dužni svoje aktivnosti prijaviti Ustanovi ( prijava događanja) koja će im nakon ishođenja dopuštenja Zavoda izdati svoje odobrenje za njihovo održavanje u spomeniku parkovne arhitekture park Maksimir.

Mjere zaštite, a osobito čuvanje, zaštita, održavanje, korištenje i promicanje spomenika parkovne arhitekture park Maksimir propisane su Pravilnikom o mjerama zaštite spomenika parkovne arhitekture park Maksimir (SGGZ, 12/94, http://www1.zagreb.hr/slglasnik.nsf/).

Radi usklađenja s važećom zakonskom regulativom u postupku je izrada Pravilnika o unutarnjem redu u spomeniku parkovne arhitekture park Maksimir kojim će se pobliže urediti pitanja i propisati mjere zaštite, očuvanja, unaprjeđenja i korištenja spomenika parkovne arhitekture park Maksimir. Pravilnik donosi Upravno vijeće Ustanove uz suglasnost Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Pravilnik o unutarnjem redu objavljuje se u Službenom glasilu Grada Zagreba. Nakon njegovog stupanja na snagu prestat će važiti Pravilnik o mjerama zaštite spomenika parkovne arhitekture park Maksimir.

Javna ustanova – Maksimir

Javna ustanova – Maksimir upravlja spomenikom parkovne arhitekture park Maksimir. Osnovana je 1994. godine Odlukom o osnivanju Javne ustanove »Maksimir« (SGGZ, 12/94, 23/03 i 20/05, http://www1.zagreb.hr/slglasnik.nsf/) koju je temeljem odredbi Zakona o zaštiti prirode (http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=85) donijela Gradska skupština Grada Zagreba. Osnivač i vlasnik Ustanove je Grad Zagreb.

Djelatnost Ustanove je zaštita, održavanje i promicanje spomenika parkovne arhitekture park Maksimir s ciljem zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog tijeka prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara te nadzor uspostave uvjeta i provođenja mjera zaštite prirode. Ovu djelatnost Ustanova obavlja kao javnu službu.

OPĆI AKTI

Ustanova je upisana u registar Trgovačkog suda u Zagrebu dana 22. ožujka 1999. godine i od tada ima status pravne osobe. Ustanova je samostala u obavljanju svoje djelatnosti u skladu sa zakonom, na zakonu utemeljenim propisima, aktu o osnivanju i općim aktima.

Opći aktima Ustanove se na opći način uređuju pojedina pitanja djelatnosti Ustanove. Ustanova ima slijedeće opće akte:

– Statut
– Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Ustanove
– Pravilnik o radu
– Poslovnik o radu Upravnog vijeća
– Pravilnik o zaštiti na radu
– Pravilnik o arhivskoj građi