Osim kamenih kipova nekada je perivoj Jurjaves krasila i cinična skulptura Sv. Jurja u borbi sa zmajem, rad bečkog majstora Antona Dominika Fernkorna.

 

LEGENDA

Legenda kaže kako su građani Silene zmaju u obližnjoj močvari davali za hranu svaki dan po dvije ovce. Kada je ponestalo ovaca, žrtvovali su mu kockom odabranog mladića ili djevojku. Jednog dana, kocka padne na kraljevu kćer. Na putu u smrt, ona susretne Juraja, a on udarcem koplja onesposobljava zmaja, vezuje mu oko vrata pojas kraljeve kćeri te ga dovodi u grad, gdje ga ubija pred mnoštvom, pošto se na Jurjev zahtjev kralj i sav puk pokrste. Zatim četiri vola odvuku zmaja iz grada.
Kako je u ranom kršćanstvu zmaj bio simbol zla, odnosno poganstva, ova legenda predstavlja pobjedu Križa nad starim vjerovanjima. Zbog toga, i svoje ratničke strane, Juraj je i bio toliko popularan među križarima, prvim prolivateljima krvi u ime Crkve, akcije što je do doba križarskih ratova bila nezamisliva. Smatra se da je najdalji izvor ove priče grčka legenda o Perzeju, koji je spasio djevicu Andromedu od morskog čudovišta blizu Disopolisa , gdje je izrastao i kult Svetog Jurja, oko mjesta njegove navodne grobnice.

OBIČAJI
JURJEVO
23.travnja

Jurjevo je jedan od najpopularnijih pučkih običaja karakterističan za sjeverozapadnu i zapadnu Hrvatsku. Na taj se dan kršćani prisjećaju jednog od najslavnijih mučenika, Svetog Jurja. Slavi se 23.travnja i u narodu je njegovo svetkovanje prihvaćeno kao pravi početak proljeća.

Na sjeverozapadu Hrvatske je dosta raširen običaj da na Jurjevo pastiri ovjenčavaju stoku stavljajući joj oko vrata vijenac od proljetnog bilja i cvijeća. Potom se ta stoka otjera kući, skida joj se vijenac i baca na strehu. Vjeruje se da se tako odgone vještice i demoni pa je stoka očuvana za cijelu iduću godinu.

U Posavini i Hrvatskom Zagorju se uvečer uz popjevke pale krijesovi. Jurjevski su krijesovi poveće lomače od draža, borovnice, slame i sličnog. Mladež preskače preko vatre s vjerovanjem da će je to očuvati od bilo kakve groznice i bolesti čitave godine.
Na Jurjevo su se isticala ljubavna gatanja iz luka i koprive, magije za obranu stoke od, uroka, vještica i demonskih sila. Stoka se udarala zelenom grančicom da sačuva mlijeko. Na vrata i prozore se stavljalo koprive i druge zeleni da brane prolaz zlim bićima.

Kapelica  sv. Jurja u parku Maksimir

Neogotička kapelica popularno nazvana »crikvica« izgrađena u razdoblju od 1862. do 1864. godine na mjestu gdje se prije nalazio Narodni hram.

U kapelici je nadbiskup Juraj Haulik želio biti pokopan. Osnova je u obliku križa s kratkim krilima transepta i poligonalnim svetištem. Zidovi su od opeke, a konstruktivni dijelovi od kamena. Pročelje s portalom na koji se nastavlja visok prozor sa šiljastim lukom završava preslicom. Krov je bio pokriven škriljevcem. Iznutra su zidovi bili obojani »kamenom mastju da se čini kao da je od kamena tesanca«. Na svodu između rebara naslikane su na modroj podlozi zlatne zvijezde. Popločena je mramornim crno-bijelim pločama. Ogradu oko kapelice čine šipke od lijevana željeza. Izgradnja i uređenje kolektivno je djelo domaćih i stranih majstora. Vitraji na prostranim prozorima posvećeni su licima iz Starog i Novog zavjeta (Mojsije i Aron, Petar i Pavao), a iznad portala Bogorodici s Kristom i Ivanom Krstiteljem. Vitraji su proviđeni rešetkama. Kapelica je posvećena u listopadu 1864. godine.