Vitez, Grigor:
»Voliš li igru, il' šumski mir, odšetaj sa mnom - u Maksimir«.
| | | Česta pitanja
»Voliš li igru, il' šumski mir, odšetaj sa mnom - u Maksimir«.
Najljepše njegovo djelo bila je obnova parka koji leži pola sata daleko od Zagreba, a zove se po svom osnivaču, biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, Maksimir. U Maksimiru je veoma sretno sjedinjeno sve što priroda i ljudska vještina mogu pružiti da se takvi nasadi stvore. Koliko ja bar znam, taj park je jedan od najljepših i najvećih [...]
»Veliki izvor ljetne razonode je biskupski engleski park. Ovdje je vrlo prostrana hrastova šuma koja se proteže nekoliko milja u svim smjerovima, prosječena odličnim putovima što uvijek završavaju u nekoj arhitektonskoj fantaziji. Također je ovdje uzorno gospodarstvo i jedan slavni bik, zvan Abd-el-Kader, s veličanstvenim parom rogova. Biskup posjećuje gospodarstvo svakog dana«.
1982., o uzgajalištu pijavica u parku Maksimir Jedna od manjih zanimljivosti, ali zanimljivosti koja je nekoliko desetljeća egzistirala u parku, bilo je jezerce u kojem su se, u zdravstvene svrhe, uzgajale pijavice. Ljudi su se znali pokoristiti uzgajalištem pijavica u Maksimiru, ali pokatkad i gotovo stradati. O jednom takvom događaju iz 1828. godine zabilježen je [...]
1988., odabrani odlomci »U Maksimir za promjenu, ulazim na glavni ulaz, kao kakav provincijski dječarac u đačkoj ekskurziji ili turist, stranac. A Maksimir i ja nipošto nismo stranci jedan drugome, nego baš dobri poznanci, frendovi iz djetinjstva, dakako, mojeg djetinjstva, jer je ovaj naš gradski perivoj ipak nešto stariji… Ulazim, dakle, kroz glavni maksimirski ulaz…. [...]
Odabrani odlomci »Na ulazu u Maksimir, kao i obično, stajao je onaj starčić s kvrgavim nosom i velikom bijelom kapom. Pred sobom je na naramenicama držao pladanj pun»cici-mici-na šibici». Galamio je ptičjim glasom: - Navali narode! Friški, slatki, »slasni cici-mici-na šibici«! Daša mu je mahnuo rukom, starčić se dogegao. - Jednu šibu – rekao je [...]
(» San ljetne noći« od Shakespeara i Gundulićeva »Dubravka «) »Maksimirsko granje nije više prazno. Naša Thalija mu pokloni dubrovačke slobodne poetičke trofeje. Naše lugove obilazi Satir Gundulićev i Reljkovićev, sijač morala, rada, ljepote i slobode. Naše kazalište vrati našoj šumi i prirodi hrvatskoj drevnu poruku koju od nje primi naša poezija. U slobodni hrvatski [...]
1929., odabrani odlomak Mlijeko je u Maksimiru izvrsno. Bilo je to gusto domaće kiselo mlijeko. Poslužuje se neprerađeno, onakvo kakvo je došlo na svijet. Nadbiskup ga ne iskorištava na deset načina kao Johann Reeb u Rogaškoj Slatini, koji izvuče iz njega najprije maslo te ga istom onda prodaje. Vidi se da nadbiskupa ne vodi duh [...]
Osvrt na otvorenje parka Maksimir 1974. godine Šume su se osule zelenilom. Livade zamirisale cvijećem. Sva se zemlja pohotno predala milovanju mladog zrelog sunca… Čitav Zagreb bio je svečan, razbuđen, nasmijan. Građani su na ulicama. Odijela bijele, ružičaste i modre boje stapaju se na suncu u neko šareno blještavilo. U svijetlim odjećama laganih tkanina, mlade [...]
»Jedna od dvije preostale prašume u Evropi, prepušta se opasnoj noći. Tko će dočekati jutro. Pet dobro odjevenih sjena šulja se natrulim hrastovima. Kosa im stoji uspravno. Srca im lupaju kao tam-tam. - Ništa – prošapće prvi vlasnik parka. - Ništa – složi se drugi – Možda su ipak samo priče. - Priče, pa da [...]