Vazdazeleno stablo promjera i preko 2 metra. Krošnja je piramidalna ili valjkasta, u starosti je pri vrhu zaravnjena (kao odsječena).
Kora je na mlađim stablima sivkasta, glatka, u starijoj dobi potamni i ispuca uzduž i poprijeko.
Listovi (iglice) su plosnate, na licu tamnozelene i sjajne, na naličju sa 2 uzdužne bjelkaste pruge. Većinom su češljasto ili zavojito raspoređene, na vrhu uzubljene, pri osnovi sužene.
Muški cvjetovi su žućkasti do žutosmeđi, kuglasti ili cilindrični, u pazušcima iglica pri vrhu gornjih grana. Ženski cvjetovi su blijedozeleni, duguljasto valjkasti, 2-10 cm dugi, uspravni, na kratkoj dršci.
Češeri su u mladosti zelenkasti, u doba zrenja zelenkastosmeđi, 10-20 cm dugi i promjera 3-5 cm, na granama stoje uspravno.
Raste je na području južne, srednje te u dijelu zapadne Europe.
Je ste li znali….
Jela je kod nas je uz bukvu i hrast lužnjak najzastupljenije šumsko stablo, često tvori i čiste jelove šume. Zbog svojih spuštenih grana i glatkih iglica prilagođena je životu u planinskim područjima gdje ima puno snježnih oborina. Životni vijek jele iznosi više od 600 godina.
Drvo jele mekano je i lako za obradu te se koristi za izradu namještaja. Jela obilno praši pelud no kako je siromašan bjelančevinama pčele ga slabo sakupljaju. Zato sakupljaju velike količine medljike – medne rose koja nastaje izlučevinama biljnih ušiju, te dosta propolisa.
Mlade iglice sakupljene u zimi u rano proljeće bogate su vitaminom C, može ih se koristiti kao čaj, najbolje svježe sakupljene. Unutrašnji dio kore drva (kambij) je jestiv, može ga se osušiti i samljeti te koristiti kao dodatak brašnu. Od iglica se destilacijom vodenom parom proizvodi eterično ulje koje se koristi u inhalacijama za dišne tegobe ili lokalnim tretiranjem kod bolnih mišića.