Javna ustanova Maksimir

Park Maksimir je Zagrebu kao Bois de Boulogne Parizu, Tiergarten Berlinu ili Regents Park Londonu, stoga treba priznati njegove vrijednosti te ga na njemu primjeren način i upotrebljavati.

Park Maksimir koji je izvorno nastao na rubnim dijelovima Zagreba krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća, danas je u cijelosti okružen gradskim naseljima. I u takvom novom okruženju, park Maksimir predstavlja mjesto gdje su, usprkos njegovoj maloj površini od 316 hektara, utočište pronašle mnoge biljne i životinjske vrste. Zbog očuvanih stoljetnih hrastovih šuma njegova vrijednost za zaštitu ugroženih vrsta vezanih uz stare duplje je velika. Tako je u parku Maksimir zabilježeno više od stotinu vrsta ptica, od kojih se značajem ističu upravo ptice dupljašice. Zanimljiv je podatak da je u parku Maksimir, gustoća populacija crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius), vrste ugrožene u europskim razmjerima, jedna od najvećih u svijetu. Značajne su i druge vrste životinja vezane uz stare šume, poput vjeverica te nekih vrsta šišmiša, inače globalno ugrožene skupine životinja.

Osim šuma u parku Maksimir možemo naći livade, jezera i potoke, koji također predstavljaju važna staništa raznim biljkama i životinjama, te time doprinose njegovoj biološkoj raznolikosti.

U vrijeme nastanka park Maksimir bio je najsuvremeniji, najelitniji i najpopularniji zahvat na području grada i znatno šire, uz kojeg su vezani imena i politika aktualnog razdoblja. Danas on predstavlja prvorazredni antikni živi dio gradskog prostora kojem treba zadržati i sačuvati prestižno mjesto među europskim povijesnim znamenitostima suvremenim pristupom zaštiti i načinu korištenja.

Park Maksimir svrstan je među najljepše europske destinacije, detalje o samom izboru i ostalim destinacijama možete vidjeti na sljedećem linku:

  • KATEGORIJA ZAŠTITE – spomenik parkovne arhitekture zaštićeno kulturno dobro

  • GODINA PROGLAŠENJA – 1964.

  • POVRŠINA – 316 hektara

  • NADMORSKA VISINA – 120 do 167 m/n.v.

  • SREDNJA GOD. TEMP. – 11°C

  • GODIŠNJE OBORINE – 870 mm

  • NAJČEŠĆI SMJER VJETRA – sjever, sjeveroistok

POVIJEST PARKA MAKSIMIR

Park Maksimir jedinstveni je objekt parkovnog graditeljskog naslijeđa Grada Zagreba i Republike Hrvatske. Podignut je na krajnjim južnim ograncima Medvednice krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća. Nastao je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnoga graba. Prvi je javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu. U vrijeme osnivanja bio je jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austrougarske Monarhije. Do tada su se podizali samo privatni, javnosti nedostupni perivoji uz plemićke dvorce i kraljevske rezidencije.

Osnivač parka Maksimir bio je zagrebački biskup MAKSIMILIJAN pl. VRHOVAC DE EHRENBERG ET RAKITOVEC (1752.-1827.)

koji je kada je postao zagrebački biskup 1787. godine odlučio da na mjestu stare biskupske šume podari građanima Zagreba park za odmor i rekreaciju. Biskup Vrhovac je zamislio oblikovati park u baroknom (francuskom) stilu, o čemu svjedoče u njegovo vrijeme zrakasto probijene tri staze u obliku pačje noge, što je bilo jedno od parkovnih obilježja baroka. Staze koje je dao izgraditi biskup Vrhovac i danas su vidljive u parku, a jedna od tih je i glavna pravocrtna os aleje od glavnog ulaza (portal) sve do podnožja Vidikovca. Park Maksimir je svečano otvoren za građanstvo 1794. godine, čime je proslavljen završetak prvih radova na uređenju. Tom prilikom je park Maksimir dobio ime prema svom osnivaču Maksimilijanov mir ili skraćeno Maksimir. Kada je biskup Vrhovac bio optužen za masonstvo i vezu s mađarskim jakobincima, prigovaralo mu se da troši previše novca na podizanje golemog perivoja. Bio je to razlog da je prekinuo daljnje uređenje parka Maksimir.

Nakon smrti biskupa Maksimilijana Vrhovca rad na oblikovanju parka Maksimir nastavio je biskup ALEKSANDAR ALAGOVIĆ (1760.-1837.) koji napušta prvotnu zamisao oblikovanja u baroknom stilu i započinje s radovima na otvaranju i formiranju livada i prozračivanju parka. Unatoč činjenici da je biskup Alagović izveo malo radova na uređenju parka Maksimir, dao je osnove za formiranje pejsažnog ambijenta koji je naposljetku majstorski dovršio i oblikovao nadbiskup Juraj Haulik, krajnji tvorac i oblikovatelj parka Maksimir.

Nadbiskup JURAJ pl. HAULIK DE VARALLYA (1788.-1869.)

postao je zagrebački biskup 1837. godine, a već je sljedeće godine počeo uređivati park Maksimir. Za njegovu izgradnju angažirao je skupinu iskusnih austrijskih umjetnika koji su oblikovali carske perivoje u Laxenburgu, Schönbrunnu i Hetzendorfu, u blizini Beča. Tu je skupinu vodio vrsni vrtni arhitekt carskih vrtova MICHAEL SEBASTIAN RIEDL (1793.-1872.), a uz njega su radili i ovi umjetnici: Franz Schücht, Leopold Philipp, Franjo Serafin Körbler, Joseph Käschmann, Antun Dominik Fernkorn, Anton Kothgasser i tada mladi arhitekt Bartolomej Felbinger.

FRANZ SCHÜCHT (1793.-1872.) projektirao je paviljone, kao i ostale građevine u parku Maksimir. U tom periodu podignuti su paviljon Kišobran (danas se na njegovu mjestu nalazi Mogila ), paviljon Bellevue, Pučki hram (danas se na njegovu mjestu nalazi kapelica sv. Jurja sagrađena 1863. godine), paviljon Glorieta, paviljon Jeka (jedini sačuvani paviljon u parku Maksimir sagrađen 1840. godine), zatim Ribarska koliba, Mirna koliba, Brezova koliba, Holandska kućica, Švicarska kuća (1842.), Vratareva kućica (1847.), Vidikovac (Kiosk, sagrađen 1843. godine) i Gostionica (danas restoran Maksimilijan, sagrađena oko 1860. godine).

U čast nadbiskupa Haulika 1839. godine naziv perivoja je promjenjen u Jurjaves, a nakon njegove smrti vraćen mu je stari naziv Maksimir.

Park Maksimir je oblikovan u stilu engleskog perivoja u vrijeme kada se u Europi pojavljuje romantizam, pa se elementi novog stila primjenjuju i u prostornoj kompoziciji parka. U kompoziciji kreiranja parka vješto je iskorištavana prirodna visinska razlika terena koja je naglasila njegovu plastičnost, kao i izmjena prostranih livadnih površina s pojasima šuma i s dekorativnim nasadima, što je njegova iznimna oblikovna vrijednost i osobitost.

Prva zaštita parka Maksimir datira iz 1948. godine kada je zajedno s prostorom majura, oranica i šume u ukupnoj površini od 316 hektara proglašen prirodnom rijetkošću Rješenjem tadašnjeg Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu.

Danas park Maksimir zbog svoje iznimne vrijednosti uživa dvostruku zaštitu, Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen je kao kulturno dobro i upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

KAKO DO NAS?

Ako dolazite u Zagreb iz smjera zapada (Ljubljana, Bregana, Krapina) za dolazak u park Maksimir krećite se Ljubljanskom avenijom u smjeru istoka, zatim Slavonskom avenijom do skretanja za Heinzelovu ulicu (raskrižje s Radničkom cestom). Nakon skretanja u Heinzelovu ulicu, idite Heinzelovom do skretanja za ulicu Donje Svetice, skrenite desno te ulicom Donje Svetice nastavite vožnju pravo i prije petog semafora skrenite desno na javno parkiralište koje se nalazi neposredno prije raskrižja ulice Donje Svetice s Maksimirskom i Bukovačkom cestom.

Ako dolazite u Zagreb iz smjera juga (Split, Rijeka, Karlovac) za dolazak u park Maksimir krećite se Jadranskom avenijom u smjeru sjevera. Nakon dolaska do rotora skrenite u Aveniju Dubrovnik (Novi Zagreb, Velesajam). Avenijom Dubrovnik vozite se do novog rotora kod naselja Utrine (Getro) i nastavite vožnju do Mosta Mladosti, Avenijom Marina Držića. Na raskrižju Avenije Marina Držića sa Slavonskom avenijom (prije Autobusnog kolodvora) skrenite desno u smjeru istoka. Zatim, nastavite vožnju Slavonskom avenijom do lijevog skretanja za ulicu Donje Svetice (četvrti semafor lijevo) te nastavite vožnju pravo ulicom Donje Svetice do javnog parkirališta koje se nalazi desno neposredno prije raskrižja ulice Donje Svetice s Maksimirskom i Bukovačkom cestom.

Ako dolazite u Zagreb iz smjera istoka (Slavonski Brod, Varaždin) za dolazak u park Maksimir krećite se Slavonskom avenijom u smjeru zapada. Na raskrižju s Heinzelovom ulicom i Radničkom cestom skrenite u Heinzelovu ulicu u smjeru centra. Zatim nastavite vožnju Heinzelovom ulicom do desnog skretanja za ulicu Donje Svetice te nastavite vožnju pravo ulicom Donje Svetice i prije petog semafora skrenite desno na javno parkiralište koje se nalazi neposredno prije raskrižja ulice Donje Svetice s Maksimirskom i Bukovačkom cestom.

http://www.zet.hr/

AUTOBUS

TRAMVAJ

S terminala Črnomerec prema parku Maksimir vozi tramvaj na liniji broj 11. Izlazna postaja je »Bukovačka« na Maksimirskoj cesti koja se nalazi iza raskrižja Maksimirske ceste s ulicom Donje Svetice i Bukovačkom cestom

S terminala Ljubljanica prema parku Maksimir vozi tramvaj na liniji broj 12. Izlazna postaja je »Bukovačka« na Maksimirskoj cesti koja se nalazi iza raskrižja Maksimirske ceste s ulicom Donje Svetice i Bukovačkom cestom

S terminala Savski most prema parku Maksimir voze tramvaji na liniji broj 4 i 7. Izlazna postaja je Bukovačka na Maksimirskoj cesti koja se nalazi iza raskrižja Maksimirske ceste s ulicom Donje Svetice i Bukovačkom cestom

Ako se nalazite u centru grada s Trga bana Josipa Jelačića za dolazak u park Maksimir koristite tramvajske linije broj 11 i 12 u smjeru istoka.

Ako se nalazite u blizini Autobusnog kolodvora za dolazak u park Maksimir koristite tramvajsku liniju broj 7 u smjeru sjevera.

Ako se nalazite u blizini Željezničkog kolodvora za dolazak u park Maksimir koristite tramvajsku liniju broj 4 u smjeru istoka.

Najveće javno parkiralište nalazi se u blizini zapadne tribine Dinamovog stadiona. Do parkirališta se može doći iz smjera Donjih Svetica tako da se neposredno prije raskrižja ulice Donje Svetice s Maksimirskom cestom iza autobusne stanice skrene desno na nogostup (spušteni rinzol). Parking se naplaćuje po tarifi treće zone.

Vaše mišljenje nam je važno – pišite nam

Pohvale i primjedbe
e-mail: park-maksimir@park-maksimir.hr