Početna stranica
Kako do nas?
Novosti
Kalendar događanja
Foto galerija
Korisni linkovi
Interaktivna karta Maksimira
Kontakti
 
   
 
Prirodna baština > Biljni svijet
O nama O Paku Kulturna baština Prirodna baština Ponuda Parka
 

 

 
 
Biljni svijetŽivotinjski svijetGeologijaMaksimirska jezeraKlima



BILJNI SVIJET

 

OPĆENITO O BILJNOM SVIJETU MAKSIMIRA
MAKSIMIR - HORTIKULTURNI RAZVOJ
OBNOVA HORTIKULTURNIH DIJELOVA

 


OPĆENITO O BILJNOM SVIJETU MAKSIMIRA

Park Maksimir obuhvaća granično područje južnih obronaka Medvednice i dolinske zaravni Save, pa su u njemu zastupljene šumske zajednice koje rastu na velikim površinama u okolnim brdskim i nizinskim predjelima sjeverne Hrvatske. Stoljećima je ovaj prostor obilovao hrastovom šumom, što je karakteristično za sjevernohrvatsko podneblje. Upravo u toj domaćoj flori leži i ljepota i stilska vrijednost parkovne vegetacije Maksimira.

U donjem, južnom dijelu parka Maksimir, dominantnu ulogu ima hrast lužnjak (Quercus robur), i to u sklopu šuma s običnim grabom (Carpinus betulus).


Hrast lužnjak se djelomično prostire i po dolinama među brežuljcima sjevernog dijela parka. U šumama hrasta lužnjaka nalaze se crna joha (Alnus glutinosa) i bijela vrba (Salix alba), a pomiješani su još bijeli jasen (Fraxinus excelsior), poljski brijest (Ulmus minor), bijela topola (Populus alba) i sitnolisna lipa (Tilia cordata).

U najvišim dijelovima parka Maksimir prostire se zajednica hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i kestena (Castanea sativa), dok se na prijelazu zajednica lužnjaka i kitnjaka prostiru skupine hrasta lužnjaka, cera (Quercus cerris) i kitnjaka. Uz obični grab rastu još sremza (Prunus padus), lijeska (Corylus avellana) i drugo drveće. Sve te vrste, uključivši i bukvu (Fagus sylvatica) na višim položajima, bagrem (Robinia pseudaccacia) te mnoge druge vrste drveća i grmlja pridonose izuzetnoj raznolikosti maksimirskih šuma.

Osim domaćih vrsta drveća i grmlja u parku Maksimir je, u vrijeme stvaranja parka, posađeno više od tri stotine vrsta raznog bilja, dok su danas mnoge od njih nestale.

Crnogorica je u parku Maksimir zastupljena uvođenjem bijelog i crnog bora (Pinus sylvestris i Pinus nigra) u sklopu hrastovih šuma ili kao podignuta kultura smreke (Picea excelsa) u sklopu šume hrasta lužnjaka. Vrijedno je spomenuti i skupinu duglazije uz Vidikovac, dok se znatniji udio crnogorice uočava istočno od Švicarske kuće.

U prošlosti su u Maksimiru bile zasađene mnogobrojne vrste drveća i grmlja. Neke od vrsta poput afričke tamarike, američkog brijesta, engleske božikovine, libanonskog cedra, japanske kaline, sofore i kanadske šljive uspijevale su u parku Maksimir.

Svoj značaj bioraznolikosti daju i mnoge vrste prizemnog raslinja u šumama, zatim travnjačka te močvarna vegetacija. Mnoge među njima su i zakonom zaštićene i ugrožene vrste poput nekih proljetnica, mekolisne veprine (Ruscus hypoglossum), ljiljana zlatana (Lilium martagon), šumske sirištare (Gentiana asclepiadea) i drugih.


/ Plućnjak (Pulmonaria officinalis), izvor: arhiva JUM /

Travnjačka vegetacija zauzima male površine u istočnom dijelu pokraj fakultetskog Majura, a u južnom se dijelu prostiru, u širem ili užem pojasu, između jezera od istoka prema zapadu. Razvila se nakon krčenja prvobitnih šuma, ovisno o prirodnim stanišnim uvjetima. Za njezin izgled i stvaranje važni su ocjeditost terena, košnja, različit intenzitet gaženja (igrališta, staze, putovi) i slični antropogeni utjecaji. Travnjačke zajednice koje su se razvile ubrajaju se u razred močvarnih i dolinskih livada. Travnjaci južnog dijela parka razvili su se pod utjecajem različitog vodnog režima, propusnosti, odnosno sposobnosti tla da dulje zadrži vodu i antropogenih utjecaja.



/ Mali zimzelen (Vinca minor), izvor: arhiva JUM /



/ Medvjeđi luk (Allium ursinum), izvor: arhiva JUM /

U zamočvarenim dijelovima parka Maksimir pojavljuju se često razne vrste šaševa (Carex spp.) i sitova (Juncus spp.) te grupe johe i vrba.

Na vrh stranice



MAKSIMIR - HORTIKULTURNI RAZVOJ

Park Maksimir je najvažniji hrvatski pejsažni park, prirodna rijetkost, spomenik vrtne arhitekture i vrlo važna kulturno-povijesna parkovna znamenitost. Stara hrastova šuma, koja je služila za lov i sječu, stoljećima je pripadala središnjem biskupskom posjedu. Odluku da šumu zajedno s oranicama i livadama pretvori u perivoj donio je Maksimilijan Vrhovec, idejni začetnik parka, i 1787. g. započinje uređenje. Park je zamišljen u baroknom francuskom stilu, s geometrijski pravilno uređenim plohama zasađenim cvijećem. Obilježje francuskoga baroknog stila u Maksimiru je zvjezdasto raskrižje uobičajeno za barokne perivoje.


/ zvjezdasto raskrižje, izvor: arhiva JUM /

Prokrčeni su veliki šumski prostori, izvedena je Glavna aleja od glavnog ulaza do brežuljka današnjeg Vidikovaca duga 800 m i to je jedini ostatak barokne kompozicije u perivoju. Nakon 7 godina radova 1794. g. perivoj je svečano otvoren i dan građanima Zagreba na uživanje. Prvo je javno šetalište u jugoistočnoj Europi. Vrhovčev nasljednik Aleksandar Alagović, zagrebački biskup od 1826. do 1837. godine, uređuje Maksimir u park engleskog stila. Nakon četiri desetljeća korištenja Maksimira biskup Juraj Haulik započinje 1838. godine uređenje u duhu engleske pejsažne romantične perivojne arhitekture i pravi je kreator perivoja. Tada se park zvao Jurjaves. Biskup Juraj Haulik posjedovao je izuzetan umjetnički ukus s osobitim osjećajem za prirodu i bio je veliki poznavalac botanike i hortikulture. Kao član Bečkog društva za hortikulturu, 1838. godine izdaje detaljnu uputu za oblikovanje i poljepšavanje perivoja. To je zapravo skup pravila ponašanja namijenjenih ponajprije nadzorniku, šumaru i vrtlaru. Prema Haulikovim željama hortikulturne zahvate planirao je vrtni arhitekt perivoja u Schönbrunnu i autor perivoja carskog ljetnikovca Laxenburg u Austriji Michael Riedl. Haulikove i Riedlove zamisli realizira tada vrlo traženi bečki vrtlar Franjo Serafin Körbler, koji nakon godinu dana rada u carskim vrtovima u Schönbrunnu i Laxenburgu dolazi u Zagreb na mjesto biskupskog nadvrtlara i na njemu ostaje punih 27 godina. Sudjeluje na brojnim izložbama vrtlarstva i za svoje hortikulturne cvjetne kreacije dobiva niz važnih priznanja i nagrada, u Grazu 1855. godine nagrađen je s dvije srebrne medalje, a u Trstu prima počasnu diplomu. U duhu vremena cvijeće je u Maksimiru bilo brojno, razne cvjetne vrste sezonski su se izmjenjivale, a gredice redovito održavale. Prostor perivoja je preplavljen spletovima vijugavih romantičnih stazica koje krivudaju šumicama, livadama i proplancima. Umjesto dugih usječenih poteza, kojima su se kretali jahači i kočije Vrhovčeva doba, vijugavi puteljci Jurjavesi namijenjeni su pješacima šetačima. Po parku su bili rasuti brojni paviljoni, romantični mostovi, brojna odmorišta, kutak za osamu, čitanje poezije, jezera i vodotoci.


/ Paviljon Jeka, izvor: arhiva JUM /


/ Perivoj, izvor: arhiva JUM /

Riedl u Maksimir unosi po uzoru na engleske vrtove brojne egzote podrijetlom iz toplijih krajeva koje se prvi put iskorištavaju za oblikovanje na našim prostorima. To su ove vrste: dalije ili georgine (Dahlia sp.), hortenzije (Hortensia sp.), božikovina (Ilex aquifolium), šimšir (Buxus sempervirens), ruj (Rhus typhina), lovor višnja (Prunus laurocerasus), virginska borovica (Juniperus virginiana), smreka (Picea abies), smreka (Picea pungens), crni bor (Pinus nigra), borovac (Pinus strobus).

Sve ovo ukrasno raslinje nije odabrano samo zbog dekorativnog i ukrasnog oblika i kolorita već ima i određeno simboličko značenje u duhu misterija prirode i života. Tako je, primjerice, ariš (rix decidua) simbol svjetla, norveška jela (Abies nordmanniana) simbol postojanosti, a američki hrast (Quercus rubra) simbol vječnog prijateljstva.

Barun Leonard Zornberg izradio je situacijski plan parka 1846.


Uvećaj

/ Zornbergova karta parka Maksimir iz 1846., izvor: MGZ /

Najveće značenje karte je u ucrtanim vizurama. Osobitost maksimirskog parka je spoznaja da se ni s jednog mjesta ne mogu nazrijeti njegove granice.

Na vrh stranice


 

OBNOVA HORTIKULTURNIH DIJELOVA

Obnovom nekadašnjih povijesnih sadržaja i cjelina nastoji se u park Maksimir vratiti po stilu romantičarski ugođaj iz zlatnoga Haulikova doba. Tijekom 2008. obnovljene su partije koje su s vremenom potpuno nestale: Steinsitz - kameno sjedalo, Lindensitz - lipovo sjedalo i Dolina dalija.

U projektu obnove hortikulturnih dijelova rabili su se planovi iz vremena nastanka perivoja, također su korišteni i podaci iz albuma Park Jurjaves, kao i brojni članci u kojima se opisuje izgled navedenih dijelova u perivoju.

 

Dolina Dalija

Dolina Dalija smjestila se između Vidikovca i brežuljka s kapelicom sv. Jurja. Dolina je sa sjeverne i sjeveroistočne strane okružena prirodnom šumom, a kroz dolinu uz potok vodi blago zavojita šetnica sve do Obeliska. Najljepša dolina u parku oblikovana je raznolikošću boja i oblika vrste, cvjetni broš je maštovito hortikulturno osmišljen i brižno održavan. Najvjerodostojniji i vrlo precizan je prvotni plan perivoja iz 1846. baruna Zornberga, iz kojeg se može točno utvrditi način oblikovanja Doline dalija.


/ Dolina Dalija, izvor: MGZ /

U obnovi Doline dalija uređena je livada uz potok, očišćen je i hrastov gaj te su obavljeni svi radovi potrebni za njegovu njegu. Obala potoka je očišćena od korova i iz korita je skupljeno lišće i mulj. Obnova cvjetnoga broša dalija izvedena je na istoj lokaciji utvrđenoj prema izvornim planovima. Cvjetni nasad u obliku medaljona površine je 450 m2. Kolorit boja dalija vrlo je impresivan od bijele, žute, ružičaste, jarkocrvene, preko zagasito crvene sa svim nijansama.


/ Dolina Dalija, izvor: arhiva JUM /

 

Kameno sjedište - Steinzitz

Kameno sjedište, koje je udovoljavalo umornim ili tužnim posjetiteljima svojim mirom i osobitim pogledom na Drugo jezero i njegov okoliš, izgrađeno je već 1846. g., kada je biskup Juraj Haulik u cijelosti dovršio oblikovanje perivoja Maksimir. O tome svjedoči i izrađen Zornbergov plan perivoja, na kojem je i ono ucrtano. Ispred kamenog sjedišta bila je uređena cvjetna rundela, koja je također jedan od elemenata romantičarskog stila što ga je biskup Haulik primjenjivao u oblikovanju perivoja vodeći računa o skladu, kompoziciji i vizurama. Kameno sjedište obnovljeno je po originalnoj trasi, sa sipinjenom stazom koja vodi do Glavne aleje i kružno završava kod kamenog sjedišta. Polukružni podzid izveden je kao kameni ciklopski zid, koji prati polukružna drvena klupa. Cvjetna rundela je potpuno u skladu sa stilom oblikovanja, s tim da hortikulturno rješenje predviđa plan sadnje za sva godišnja doba. U skladu s karakterom perivoja Maksimir izabrane šare poznate su u romantičarskim perivojima i parkovima.


/ Kameno sjedište, izvor: arhiva JUM /


/ Kameno sjedište, izvor: arhiva JUM /

 

LIPOVO SJEDIŠTE - Lindensitz

U Zornbergovu planu iz 1846. ucrtan je položaj sjedišta kod lipe. U albumu PARK JURJAVES iz 1853. označen je položaj sjedišta kod lipe, a spominje se i u tekstu Prve šetnje istog albuma: "Slijedi skupina lipa na omanjem humku, na padini kojeg raste VINCA MINOR. Na oblom vrhu brijega stoji velika lipa, naokolo moćni hrastovi, a u njihovoj sjeni naslonjač i klupe. To je pogodno odmorište prijatnim perspektivama prema vidikovcu i na obližnji potok obrastao lijepim cvijećem i bokorima."

Sjedište kod lipe - Lindensitz nalazi se zapadno od Drugog jezera između livade i hrastove šume. Oko same lipe formiran je u pravilnom krugu zeleni humak, do kojeg se dolazi stazom. Oko lipe formirano je sjedište, koje ima dekorativnu i uporabnu funkciju s naglaskom na posebnost debla koje opasuje. Izvršena je sadnja pokrivača tla Vinca minor.


/ Lipovo sjedište - prije obnove, izvor: arhiva JUM /


/ Lipovo sjedište - poslije obnove, izvor: arhiva JUM /

 
 
e-razglednice
 
Igre i zabava
 
Maksimir u medijima
   
     
Na vrh stranice
Javna ustanova – Maksimir, Maksimirski perivoj 1
HR-10000 Zagreb, tel.: ++385 (0)1 2320 460, fax: ++385 (0)1 2320 461
e-mail: park-maksimir@park-maksimir.hr